Marketing
Hellraiser II: Hellbound (1988)
Sve u svemu: 3,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Kirsty odlazi u instituciju za mentalno uskraćene poslije smrti njene familije nakon događaja iz jedinice. Multi milijunaš opsjednut Cenobitima oživljava Juliu i oslobađa Cenobite ponovno. Pakao je ponovno prisutan...
Prvi dio Hellraisera je ponudio neku novinu, pogotovo u osamdesetima i Clive Barker je u očima mnogih ispao kao jedan od velikih horror ikona. Režirao je samo jedan od 8 nastavaka Hellraisera, za sve ostalo je pisao većinom scenarij. U dvojci se redateljske stolice hvala Tony Randel koji je kasnije snimio par horrorčića i nešto dokumentaraca te mu je ovo najpoznatiji uradak. Hellraiser II uglavnom uzima istu radnju kao iz jedinice, ponovno ima veze sa uskrsnućem, što je temeljna radnja i Cenobita. Pojavljuje se par istih likova jer su dijelovi priče koja se kontinuira nakon događaja iz jedinice. Iako moram priznati da me dvojka nije uspjela zadovoljiti koliko i jedinica, jer ustvari nije pružila ništa novo, ali sam u principu zadovoljan sa većinom stvari što su u drugom dijelu ponuđene. Hellbound je sasvim zabavan i dosljedan nastavak.
U ovom nastavku gledatelji se više upoznaju sa Cenobitima i njihovom prošlošću, pogotovo sa Pinheadovom, što dosta zanimljivo zvuči jer je na zanimljiv i efektan način napravljena njihova prošlost. Sviđa mi se ta neka paranoja i nadrealnost u ovom serijalu, a ovdje je ona dosta naznačena. Efekti u filmu su, valja se priznati, slabije prisutni nego u prvom dijelu, ali zasigurno utjecajniji na gledatelja. Impresivne boje, vizualnost, tekstura, sve je na mjestu.
Nastavlja se ona poznata krvava nit koja će teći kroz cijeli Hellraiser serijal, mnogo nasilja, mučenja, krvavih čarobnih scena i ono što te scene stvara efektnima: vrištanje.
Kocka je opet najbitniji element koji otvara prolaz između 'pakla' i realnog svijeta i zbog nje se pojavljuju Cenobiti i demoni koje je uvijek užitak vidjeti, jer svaki nastavak će se pojavljivati drukčije varijante i oblici. Gluma je na razini prvog dijela, jaka i nepredvidljiva. Profesionalno odrađeno i sa strane glumaca i sa strane likova.
Kako god, Hellbound ne nudi mi toliko novih stvari i sve je već nekako viđeno osim par scena i pojava, ali opet dovoljno da bude zasebna jedinka. Vidi se da je povezan sa prvim nastavkom i da se radnja nastavila u jednakom tonu. To mu je čak i najveća mana, što nije ponudio nešto unikatno. Ali što je tu je. Hellraiser da je nastavio u ovakvom tonu, bio bi to jedan od najcjenjenijih serijala, ovako znam da poslije dvojke cijeli serijal klizi prema dolje. Na redu je trojka.
Post je objavljen 05.10.2010. u 17:39 sati.