Želiš vratiti prolaznost,zavaravajući sebe
da bi nešto promijenila ?
Al kako zaustaviti vrijeme,kako prekinuti niz,
koji je samo ostatak brojeva razbacanih
po uglovima sjećanja.
Osjetio sam tvoju bol,kez te nemani zvane sudbina.
Htio sam te zagrliti odjednom,ponijeti,dići...nasmiješiti.
Htio sam sve to....
Znam,voljela si......i srce svoje zgazila na portalu svetilišta
života,taj hram,draga moja....ljudi su prljali od vajkada.
Znam...voljela si ga i kad izgubila si ga....dozvoli,
dozvoli,da ja budem ta tvoja suza neiskazana duboko u tebi.
Da budem tvoj krik kojim ispiraš svoju tugu,
da ja budem tvoja katarza ,dok se neuništiv,sjajan i snažan
dižem da te ponesem do svjetlosti nove nade.
Oh,da li može neznanac utješiti divljinu koja grabi u tebi,
da li može ovaj neznanac....da ti jarosno u jednom,jedinom letu
pokaže put ?
Moja tišina je samo odraz tvoje zemaljske patnje....
I sve,sve baš primam na sebe,,
Plavetnilo jutra mijenja osjećaje..
Zrak je bio svjež i nestvaran,
Ni zemlja nije bila ova zemlja,
Snovima želimo bjekstvo od života,koje se
pjenilo i kiptjelo kao najstarije crno vino
Shvatao sam svoju ulogu,
shvatao sam sve.
I osjetio sam sve,duboko...dublje,najdublje...
Osjetio sam tvoju bol,kez te nemani zvane sudbina.
Htio sam te zagrliti odjednom,ponijeti,dići...nasmješiti.
Htio sam sve to....samo sam to htio.
Oh,a da li može neznanac utješiti divljinu koja grabi u tebi ?
Da li može ovaj neznanac podići slavu svjetlosti ponovo na zenit
ubijenih snova i kupiti još jedan tvoj ,divan osmijeh.
Post je objavljen 30.09.2010. u 16:44 sati.