Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/napalm

Marketing

Priča se vraća kući...

Pasje jutro



Pasje jutro. Nedjeljno. Sparina. Možda bi trebalo ubiti koje hladno pivo? Možda pojesti nešto? Možda otići u Mehiko? Je, fakat…… Ne bi bilo loše da netko svrati na kavu npr. Tea? I to bi ubilo vrijeme, a Saša ionako visi na Internetu. Njegovo Svetište! A i to je nekakav bijeg, jebi ga, svatko po svom, ukusu … Recimo, sad zvoni na vratima i eto nama prijateljice T. Bok, bok i sl. Kava? Pivo? Nekaj? I onda uobičajena spika,; Ko? S kim? Kak? Kolko' puta i tak, kužite? Saša ionako mrmlja i indignirano klima glavom i dadaka tu i tamo. Ženski raj! Mada meni mozak i nije baš na tim okretajima. Gledam je dok priča i dok iz tih usta izlazi gomila besmislica, mislim si kako bi bilo staviti jezik u taj izvor zvukova, u to meko i crveno meso, kao trešnjino. Mislim, O.K. možda je to zbog ove vrućine?! Svejedno, ne bi bilo loše da skine taj topić i pusti ih van, na slobodu, na sunce . A ionako, što je bolje, po ovoj fjaki, nego hladno pivo po toplim bradavicama, sve do pupka i dalje, u potočićima do dolje….I tangice , urezane u napeto, preplanulo dupe i noge bez kraja .Vrtoglavica, zujanje u ušima i teško gutanje sline. Sašina podignuta obrva? Ništa, kažem, siesta. Gledam je dok se proteže kao mačka, tu na našem kauču; bestidno, pohotno i iskonski prirodno. Kosa joj pada preko lica ,bljesak očiju, deep blue . To je previše, grabim je za dupe i kosu i ljubim divlje i nježno i guram se u nju, cijelim tijelom….Ližem te prekrasne bradavice, na tim fenomenalnim grudima koje se propinju do mog jezika .Gutam taj sok od hmelja, iz njenog pupka i opijam se. Kakvi opijati, čista pušiona. Širim joj bedra polako i NJUŠIM je , kao mladu zvijer.Volim to njeno crvenkasto krzno, koje skriva i nudi ……Još malo i tu sam, na cilju , korak do zaborava…… U Utopiji svačijoj, muškoj, ženskoj , svejedno…..A onda se stvarno čulo zvono na vratima. E, jebi ga, ne daju čovjeku mira ni nedjeljom, mislim si. Dobro, a da otvoriš vrata, veli ON? A idem, kad moram, govorim si u bradu. Eto nama Vesne! Dobro, nije Tea, ali mislim ta duga,crna kosa i tijelo…. Gotova sam. Čujem još Sašu kako mrgodi, u stilu; a tak' je to kad živimo malograđanskim životom! I te kave s prijateljicama….


Post je objavljen 29.09.2010. u 17:40 sati.