Mislim da je vrlo poželjno "poludjeti" u jednom smislu. U smislu da ne uzimamo ni sebe, ni druge, ni svijet preozbiljno. Sve je to tek dio igre, koja je nekad bolna, nekad teška. Ali igra postaje lakša, postaje čak i vrlo zanimljiva, postaje potpuno drugačijeg okusa, ako ju ne shvaćamo preozbiljno, ako u jednom dijelu sebe neprekidno znamo kako sve dođe i prođe, i ono što vidimo kao dobro i ono što vidimo kao loše. Kada ostvarimo tu spoznaju u sebi, može nam se, vrlo često, usred neke inače vrlo "ozbiljne" situacije dogoditi da se nasmijemo i sebi i toj situaciji i jednostavno krenemo dalje.
Killer song:
I remember when, I remember, I remember when I lost my mind
There was something so pleasant about that place.
And when you're out there
Without care,
Yeah, I was out of touch
But it wasn't because I didn't know enough
I just knew too much
Does that make me crazy?
Does that make me crazy?
Does that make me crazy?
Probably
And I hope that you are having the time of your life
But think twice, that's my only advice
Come on now, who do you, who do you, who do you, who do you think you are,
Ha ha ha bless your soul
You really think you're in control???
Well, I think you're crazy
Post je objavljen 29.09.2010. u 12:01 sati.