Marketing
Postoji vrijeme za sve
Gledala sam sinoć Mjesec u oblaku, umotanog prozračnom prozirnošću. Oči su mi zalutale na neke prekogranične ceste, usnula polja i kad se noć razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale. Čula sam da misliš: «nisi ona ista». Znaš da sam ostala uvijek ista. Ne prepoznajem tvoje misli. Ne prepoznaješ moj dah. Tješila me hladnoća noći i glazba što se razlijegala uskim prostorom mog automobila. Neke lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela. Ne poznaš detalje odraza u zrcalu. Ne vidiš taj odsjaj mene u svojim očima. Postoji vrijeme za nas. Postoji vrijeme za nadu. Postoji vrijeme za ljubav.
Post je objavljen 02.09.2005. u 14:13 sati.