u nedelju ujutro sjedila sam na fotelji. bio je neki kišni dan, onaj za bit doma, obiteljski, pa sam sjedila na fotelji i postavljala pitanja.
koji je tvoj smisao života?....lala...očekivala sam odgovor spavanje....jer on je ležao u krevetu a ispod jastuka mu je virio samo nos. dobro i pol usta.
... spoznaja i reprodukcija.... a spavanje?....jel me opet zajebaješ?...heeee
dakle...to znači da učiš i shvaćaš svijet oko tebe i onda se trudiš usmjeriti dijete u pravom smjeru...kupiš mu odmah kompas za prvi rođendan, označiš di je sjever i kažeš mali samo u smjeru strelice. dolazi globalno zatopljenje bjež ti prema gore... dovoljno ga informirati i naučiti ga da razmišlja pametno. naučiti ga da pravilno usmjerava informacije koje do njega dopiru. u kasu naravno.pa nisi ga đabe rodila. skupljat znanje, spoznat, shvatit i prenosit ga na nove naraštaje. nove naraštaje...da da nove naraštaje....a znaš, i onda baš nađeš curu bez jajnika. koji shit. a živimo u državi u kojoj je gotovo nemoguće posvojit dijete ili imat surogat majku...
tamo negdje u africi pale jadne curice jer tvrde da su vještice a tu na drugom kraju svijeta ima toliko obitelji koja bi željela dijecu a ne mogu ih imati. nepotrebno je spominjati opet svu onu jadnu djecu po domovima šta odrastaju bez roditelja i onda kad su veliki su sjebani. veliki broj djece odrasta u rastavljenim brakovima, za druge pak starci nemaju vremena jer trče za poslom i svima njima fali ljubavi i pažnje. i svi odrastu sjebani. i ne poznam čovjeka na ovom svijetu koji nije takav, sjeban a ključ problema uvijek leži negje u djetinjstvu ili u roditeljima.
i onda se pitam...da li ljudi rađaju djecu iz sebičnih razloga? da li to rade jer su tako naučili, zbog društva, da bi bili uklopljeni u matricu? ili zaista na ovom svijetu ima njih koji još vjeruju u spoznaju i reprodukciju?
Post je objavljen 28.09.2010. u 10:13 sati.