III
a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na ledine straha u korijenje mraka
gdje su trpjet znale duše tvoje nijeme
nad zgarištem smrću okužena zraka
posustali nismo u odlučnom hodu
mada smo morali preko oštre žice
goloruki ići ka sretnom ishodu
među rajska stabla među Božje ptice
i s tobom smo Grade daleko već stigli
Vekenegin plamsaj molitve u tami
grijao nas vjerom otkad su se digli
anđeli hrabreć nas niste više sami
u svjetlu što pljušti (blaženi svi trudi!)
na tlo ti hrvatsko i na tvoje grudi
Post je objavljen 28.09.2010. u 04:13 sati.