VI
sav obasjan sjajem i srebra i zlata
na obzorju grimiz pretačeš u ruže
laste dvorce grade od suza i blata
nad smaragdnom sikom galebovi kruže
biserje se moru sad više ne vraća
i ruka ti zlatna kaležom od srebra
gorčinu ne nudi jer za bol je kraća
ne pucaju kosti ne krvare rebra
na besmrtnom pijesku u bjelini inja
koraci ti lome prepreke ka moru
kao sunce blista Šimunova škrinja
jednako u suton jednako u zoru
stog presretan toneš u snove bez krika
dišuć dušom gordom svog ponosnog lika
Post je objavljen 28.09.2010. u 04:00 sati.