VIII
jer bedemi tvoji ne znaju za vrata
nakon što su tobom protutnjale vojne
luciferski podle poput zlih pirata
ostavivši pustoš i grobove brojne
iznikli iz nesna novi ključi zrače
svu toplinu srca što smrznute grije
kad se jutra bude i večeri mrače
kad slobodom zoveš kao nikad prije
i kad živjet želiš pod kulama bdjenja
iza mrkle noći u svjetlosti zbilje
odanošću prožet i radošću htijenja
da i dalek putnik sanja ti okrilje
Zoranića slavnog blistava umijeća
te si stoga prepun ne zgažena cvijeća
Post je objavljen 28.09.2010. u 02:49 sati.