IX
te si stoga prepun ne zgažena cvijeća
u blagdane svjetla sred vedrine lica
i s nadama žarkim u osvit proljeća
kad se sunce smije nabreklošću klica
nad pučinom srebra sad se mjesec bijeli
okrutno ne igra sa sjenama vrana
što su mučki često u tvoj život cijeli
unosile otrov prekomorskih strana
ulice i Forum snagom vreve gore
iz kamena niču pleteri i biljke
unoseći melem u sve tvoje pore
da što brže smogneš zaliječit ožiljke
jer ne želiš kasnit dok je noga hroma
i ne želiš čuti bat koraka troma
Post je objavljen 28.09.2010. u 02:48 sati.