X
i ne želiš čuti bat koraka troma
samo čudo može uskrsnut Feniksa
a prigušen jecaj sa zgarišta doma
ne sagradi grada na obali Stiksa
gromovima patnje ne možeš do budnje
skamenjena daha na usnama smrti
raskoš cilja bljesne i na pragu žudnje
treba uvijek dalje jer ražanj se vrti
mada vatre nisu darežljive dimom
al svejedno šutnja novi grcaj sluti
dozivlje nas more osekom i plimom
ne pitajuć jesmo l spokojni il ljuti
spi Slovinka vila pokraj zgaslih svijeća
dok se ova mladost tvoga praha sjeća
Post je objavljen 28.09.2010. u 02:47 sati.