XI
dok se ova mladost tvoga praha sjeća
lijepe će ti ptice sletjeti na njedra
da ti složnim pjevom rasterete pleća
a lađe će dignut visoko sva jedra
u plovidbi žustroj na bespuću snova
tamo gdje se alge na srebrnu tragu
sa zvijezdama sreću i gdje žig vjekova
ne ostavi mrlje na sunčevu pragu
uzavrele usne bljedoću ne ljube
jer nemoćni gmižu a smioni kroče
posustaju oni koji oštre zube
na Stošiji svjetla i sjene se roče
pa se kriliš nakon košmara i loma
ne plašeć se više ni munje ni groma
Post je objavljen 28.09.2010. u 02:46 sati.