XIV
svoj gospodar bit ćeš a nikada robom
baš pod ovim nebom baš na ovom moru
gdje te čvrste niti vežu sa utrobom
domovine hrabrih što gaziše goru
vrletnu i lednu i što snagom hridi
dušmanu ne daše da ti dušu skrši
makar još i danas teška rana bridi
no i golem val se ubrzo rasprši
i doplovi lađa do konačna cilja
s istrgnutim cvijetom iz njedara majke
donoseć ti Zadre blagoslov obilja
u radost istine i ljepotu bajke
o davno ti ruke u zagrljaj streme
sad ti srce ptica otkucava vrijeme
Post je objavljen 28.09.2010. u 02:42 sati.