sad ti srce ptica otkucava vrijeme
sad te ljubav naša neprestano budi
a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na tlo ti hrvatsko i na tvoje grudi
i sad evo rasteš do bijelih zvonika
sav obasjan sjajem i srebra i zlata
dišuć dušom gordom svog ponosnog lika
jer bedemi tvoji ne znaju za vrata
te si stoga prepun ne zgažena cvijeća
i ne želiš čuti bat koraka troma
dok se ova mladost tvoga praha sjeća
ne plašeć se više ni munje ni groma
da će drski silnik posegnut za tobom
svoj gospodar bit ćeš a nikada robom
Post je objavljen 28.09.2010. u 02:39 sati.