Drugsovi i drugsarice i svi ostali koji se, a da ni sami ne znate kako (budući da nije ucrtan ni na jednoj karti), nađoste na ovom blogu, danas zatvaram butigu i kako više tu neće biti niti čaša vode za putnika namjernika bolje vam je da se izgubljeni pronađete negdje drugdje. Jel ovo bilo ljubazno? Ako nije (a trebalo je), sami uštimajte ton do potrebne ugodnoće.
Ekipi (probranih) :) kojoj je prešlo u naviku gubljenje vremena na ovom blogu predlažem da u slučaju nužde razbiju staklo ili mi pošalju mali mail. (velike ne čitam)
Kako se totalno užasavam emocionalnih ispada neću priznati da su mi neki od vas postali dragi tokom ovog bogomi iznenađujuće dugog vremena druženja pa isti vi budite sigurni da ću vas se sjetiti prilikom.
---Za one koji žele znati više (nije sramota priznati da ne želiš više!)
Zašto je ota Emi odlučila zagasiti ovo tute?
Malo mi je neočekivano ovo pitanje ali drago mi je da ste me baš to upitali, naime zbilja te zaista sam kratka s onim nečim što se zove "Višak slobodnog vremena", a i ovo malo što imam odlučila sam trošiti na čitanje knjiga. Kao što bijaše nekad tako i sad i nadam se za vijeke vjekova. nemA. Zapravo već sam počela s tim. I sviđa mi se. Kao nekad. I hoda. Kao nekad. I glasa se. Kao nekad. Jebote pa to jest...
Evo, opet me zanijelo. Ni oproštajno pismo nisam u stanju normalno napisati. Pih.
Post je objavljen 27.09.2010. u 11:08 sati.