Marketing
predinternetska forvarduša
U vrijeme kad se još pisalo rukom ili na pisaćim strojevima također su već postojale forvarduše. Pored takozvanih „lanaca Svetog Antuna“, u kojima su se obećavale svakovrsne blagodati i prijetilo raznoraznim prokletstvima ako se pismo ne prepiše i proslijedi na pet adresa po vlastitom izboru ili obećavalo fantastičnu zaradu u „lancu sreće“ koji se svodio na to da treba poslati neke novce petorici neznanaca, svakih nekoliko godina stizalo je od nekog prijatelja (ili prijateljice) pismo koje se iz godine u godinu prepisivalo i razašiljalo, živeći trajno u originalnom obliku.
Jedina ljubavi moja!
Primio sam tvoje pismo u kojem mi pišeš da je za te je-
dini život bio u mom zagrljaju. Kažeš da su ti uspomene iz
banje najveličanstvenije. Slažem se. Vjerujem da ću te je-
dnom još držati u zagrljaju. Voljet ću te, jer ti ćeš me tre-
bati dok mi traje snaga. Sjećaš li se kad si mi svoje no-
ve pjesme pjevala i očarala me. Kad si svoje ruke u zanosu bo-
žice obavila oko mog tijela grčevito, a kad je ku-
ći trebalo poći, bila si sva slatka kao da je vječni tvo-
rac ulazio u tebe. Tvoja lijepa, mlada, jedinstvena pi-
toma glavica bila je u mojim rukama, tvoja čista duša djevoja-
čka navela me na strasni zanos i ljubav sam pro-
matrao našu kao najveći ukras i pro-
bao na sve načine. Ali, sad je sve prošlo, pa se je-
dnom za uvijek odreci mene. Zašto očajavaš? Nisi ostavljena se-
bi sama!
Naravno, ne zna se tko je anonimni autor pisma, ali je razumljivo zašto je neiskorjenjivo kolalo snagom kompjutorskog virusa protiv kojega nema zaštite. Naizgled lirsko ljubavno pismo u sebi krije ne samo priču, nego možda i tajnu ljubavi. Jeste li uočili? Naputak onima kojima je promaklo: čitajte pismo napreskokce, svaki drugi red…
Post je objavljen 26.09.2010. u 22:24 sati.