Marketing
Uknjižbeni gropi... od početka
Tedi se u pismi pita di to gremo, a ja kažem, gremo mi lipo od početka... uknjižbe, mislim, a to vam znači, opet unatrag 
... i imam osjećaj da sam ja jedina u ovoj šarolikoj blogosferi, koja hoda unatraške, rakovim koracima 
... a kome se vraća natrag, ajde recite pošteno, svi bi mi rađe išli naprid, u nove uspjehe 
... al' dobro, recimo da to ima i svoju pozitivnu stranu, da ne ispadne da samo kukumačem... nije to, recimo, ni tako loše, za održavanje moždanih vijuga... znate već, u kom smjeru to s godinama krene... slabo pamti, brzo zaboravlja 
...
I možda će neki sad reć', konačno, neki drugi možda, ajme meni, nemoj više... a pošto se ovdje ipak ja pitam, a na vama je samo odluka čitati ili ne čitati, onda mi ipak gremo naprid, jer ja mislim da sve započeto triba i završit' ... ajme, šta je ovo lipo ćut', prosto se divim sama sebi, kako sam ovo lipo napisala... a možda vam jednom, ako me u'vati inspiracija, i povjerim koliko toga se, u ovu godinu dana blogoljubavi, skupilo za pozavršavat' 
...
I opet sam ja zalutala s temom, po mom lipom običaju... a šta mogu, priznajem da bi i ja rađe birala neke veselije teme, s kojima, upravo zbog toga, svako malo i prekidam... pa zar nije dovoljno što ovo moje „poslanje“ moram proživljavati ... a, osim toga, ne bi mi baš bilo drago ni da mi se prijatelji razbiže sa bloga, da me još „optuže“ da ih uvaljujem u depresiju, da im remetim njihove mirne snove 
... šta je, je, i meni je uvik lipše u društvu s veseljacima, odmah sam i ja bolje volje... još kad bi usput našla recept kako izbrisati sve ovo loše, eto mene za čas u Guinesa 
...
Da se ja samo ukratko osvrnem na aktualni „problem“, o kojem sam nedavno pisala... i on se, falabogu, kreće korak naprijed, pa korak unatrag, ali ipak sa tendencijom da ponovno krene naprijed, bogufala ... ja ne sumnjam da će to opet biti puževim korakom, ali nisam nezadovoljna, neka i tako, samo da se kreće... prva odlična vijest toliko me bila oraspoložila, da sam je morala podijeliti s vama, nakon toga je opet malo zapelo, stalo, čeka se... ali ne zadugo, barem prema dobivenim informacijama... a ja zadovoljna, jer u odnosu na onih heeej, deset godina 
, sve ovo je pjesmica 
... ima tu još dosta detalja, ali pričekajmo neka se situacija razbistri, nema smisla da vas svako malo šokiram nekakvim novim događanjima, dovoljno je što mene šokiraju 
...
A sad, idemo mi s uknjižbom od početka, zaozbiljno...
Za odmotavanje klupka naših uknjižbenih gropova, važno je podsjetiti se dviju godina, koje su bile prekretnice u događanjima... davna 1984.g., kad je umrla moja draga teta 
, i malo bliža 2001.g, kada smo se konačno podijelili, i dobili rješenje o diobi ...
One davne 1984.g., nakon tetine smrti, proveden je ostavinski postupak, i doneseno je rješenje o nasljeđivanju pod O-brojem, u kojem, između ostaloga, piše:
Općinski sud u Supetru, po sucu ........ ..... u ostavinskom predmetu iza smrti pok. ...... ....... pok. .... rođ. ......, rođene 7.11.1905., umrle 14.3.1984.godine, nakon provedenog ostavinskog postupka
riješio je
Iza pok. ...... ....... pok. .... iz ......
I.Utvrđuje se da njezinu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u k.o..... u Z.U..... (uz nabrajanje brojeva svih nekretnina)
II.Njezinim nasljednicima na temelju zakona proglašavaju se: ................... (uz nabrajanje svih nasljednika, budućih suvlasnika)
III.Zemljišno knjižni odjel ovog suda nakon pravomoćnosti ovog rješenja izvršit će prijenos nekretnina pod I na nasljednike pod II.
Obrazloženje:
Ostaviteljica je umrla bez oporuke, pa su na nasljedstvo pozvani zakonski nasljednici brat ....., sestra ....., te djeca umrlog brata ......, i ......, i umrlih sestara ...... i .......
Odsutni i nepoznata boravišta bratu ......, te nećacima ...... ......., ........, ......, ...... i ..... postavljen je privremeni staratelj u osobi ...... ....., koji je za navedene zakonske nasljednike primio nasljedstvo po zakonu. Ostali nasljednici pristupili su na ostavinsku raspravu i primili nasljedstvo po zakonu
Radi toga riješeno je kao u izreci.
Općinski sud u Supetru
7. listopada 1987. godine
Ovo rješenje je jako značajno, gotovo bih rekla pa presudno, u našem slučaju, zato ga i posebno naglašavam...
I znam da ću se sad opet ponavljati, k'o papiga
, al' je jako važno, po meni, gotovo najvažnije od svega... nedostatak informacija, to što ti nikad ni'ko, ili neće, ili ne zna, objasniti pravo stanje stvari, i reći kako postupiti, što napraviti, i da li uopće trebaš nešto raditi... ili će sve to obaviti institucije, po službenoj dužnosti... a upravo ta neinformiranost i neznanje dovodi do propusta i grešaka, koji se, u pravilu, otkriju jako kasno, rekla bih, prekasno, kad te već „lupe po glavi“, sa svojim dalekosežnim posljedicama... sud, naime, nikad nije proveo gore navedeno rješenje, što je trebao napraviti po službenoj dužnosti, nakon što je ono postalo pravomoćno (molim ponovo pročitati točku III rješenja)...
a nije to napravio, iz jednostavnog razloga, što je PREDMET ZAGUBIO... da, da, dobro ste čuli, ZAGUBIO...
Pošto ni'ko od nasljednika, budućih suvlasnika, nikad nije zatražio da mu se izda pravomoćno rješenje, jer mu nije trebalo (razlog možda leži i u tome, što je teta bila neudata, i nasljednici su braća, sestre, nećaci i nećakinje), tako je sudski propust, nažalost, predugo ostao neotkriven... a posljedice su kobne, jer njegovim neprovođenjem, naši su vlasnički listovi ostali daleko „bogatiji“ umrlim vlasnicima, nego bi to realno trebali biti, da je rješenje provedeno...
I ajde da sad budem potpuno iskrena i kritična i prema mojim precima, a tu mislim na sve suvlasnike, i moje, naravno... da se svih tih ranijih godina, ikad i'ko od rodbine, kasnijih suvlasnika, želio, barem površno, pozabaviti papirologijom, izvaditi i pogledati rješenja, vlasničke listove... mogli su znati kako njihova (i moja, naravno) draga teta
, ne bi trebala biti u vlasničkim listovima, već njezini nasljednici, da je sud proveo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza njene smrti, kako je i trebao... nekima je daleko lakše i isplativije bilo, grabiti se za imovinu, i radi vlastite koristi, svih zavaditi
... i kome u takvoj situaciji još treba i jedno pravomoćno rješenje, pih 
...I tu se, dakle, opet pokazalo na djelu ono dobro poznato ponašanje većine naših ljudi, pa tako i mojih predaka (pitam se samo odakle sam ja pala
)... svi bježe od toga k'o vrag od tamjana... i koliko god znam, da je dozlaboga i komplicirano i naporno, i teško, a to mi valjda vjerujete, ipak mislim da nije opravdanje za neodgovornost prema svojoj imovini... uostalom, što je to kod nas uopće lako riješiti...
A velika je vjerovatnost da je sve to namjerno tako i režirano... zakomplicirati i zagorčati ljudima život u tolikoj mjeri, da dignu ruke od svega, i prihvate ponuđeni igrokaz „kruha i igara“... pa zar „režiserima“ takav scenarij najbolje i ne odgovara, zar to nije "tjeranje vode na njihov mlin“
... i eto, opet ja po svom A ovo što se nama dogodilo, možda će neke od vas potaknuti da promisle o tome, da li baš treba od toga bježati k'o vrag od tamjana, ili ipak ne... a odgovor možda leži i u tome, želite li sačuvati svoju imovinu, ili ne...
I za kraj ću opet malo odlutati s teme, po mom lipom običaju, radi čega i post prilično kasni...
... naime, nisam mogla propustiti mini-seriju o Coco Chanel, iz koje dijelim s vama njenu misao: Snagu gradiš na neuspjesima, ne na uspjesima!...
... ali ni koncert Još se srce umorilo nije povodom 50 godina karijere naše Tereze, uz čije pjesme sam odrastala, otkad znam za sebe... živa i zdrava nam bila i pjevala nam još dugo...
Tereza Kesovija - Sve se vraća, sve se plaća
... što, naravno, želim i vama... ma daaa, na život i zdravlje sam mislila, a pjevati baš i ne morate, ako vam ne ide od sluha i glasa...
Post je objavljen 26.09.2010. u 21:48 sati.