Potrošio sam noć za tebe,
kroz otvoren prozor vidim mjesec.
Rukom zaklanjem lice,
al me nevidiš više.
Kao magija...sve se nastavlja
kao moćni glas propovjednika koji
prolama nebo.
Ćućeš moje riječi kako mole za tebe
jedina moja.
Pomislit ćeš na tren tada
da sam noćas, čovjek za tebe.
Malena srca plove niz rijeku
klize polako ove noći,
kao moje ruke kroz kosu tvoju.
Pripovjedač tvojih bludnih uzdaha
samo putnik tvoje duše sakrivene ispod osmijeha.
Dok si me nježno grlila,
mislio sam da ludimo..
To je samo treperenje,
blagi lahor
mjeseca koji nas gleda.
Pomislit ćeš na tren tada,
da sam noćas, čovjek za tebe.
Ali nisam ja ništa od toga,
samo glas koji se gubi u sobi.
Samo bezimeni putnik,
pripovjedač tvoga nježnog tijela,
ljubavnik i izdajnik
samo prosta misao
koju pokušavaš da
sklopiš u cjelinu,
ali nemožeš ništa protiv straha u tebi.
Pomislit ćeš možda na tren tada,
da sam noćas, čovjek za tebe.
Nikad me nećeš razumjeti draga.
Nemoć je bijes,
Proklestvo je vezivanje,
strast je snaga iz zemlje
Dok grlila si me u očajanju,
nestajao sam.....
kao tiha nota nježne pjesme.
mada pomislićeš možda na tren i tada,
da sam noćas, čovjek za tebe.
Post je objavljen 26.09.2010. u 15:33 sati.