...Kiša je padala te noći, slijevala se iz neba satima...
jedna djevojčica je hodala po kiši pognute glave, držala
je mobitel u ruci i čitala u nevjerici poruke koje su se slagale
jedna za drugom...svaka joj je stvarala novi udarac
ne, nije očekivala ovakvo nešto, nije se tome nadala...
nije znala da će se takvo nešto ikada dogoditi...
suze su se slijevale baš kao i kišne kapi niz njeno lice..
prolaznici u autima čudno su je gledali ali ne, nisu zastali
samo su nastavili svojim putem... pa tko još mari za neku
djevojčicu koja plače na kiši...? kao u nekom lošem ljubavnom romanu...
podigla je pogled k nebu i zapitala još jednom Boga zašto je
ovdje? zašto joj se takve stvari događaju? zar je ona kriva za sve što se
ruši oko nje? koliko još puta mora proživjeti svu tu bol da bi je shvatila
da bi je napokon naučila pobijediti... nije ona tome dorasla...nikako
i dok je koračala poput kakve starice lagano i nečujno po kišom opranoj ulici
u glavi su se kovitlale misli... vrtjele su se poruke redom....
to su oni trenutci kada kazaljke stanu, kada je i kiša na tren prestala padati
svijet je stao samo ona..samo ona se micala.. samo njene misli su
grozničavo radile, samo njene suze su kvasile obraze...
to su trenutci za koje mislite da nikada neće završiti..
kada bol udara nisko i još niže od toga...
ali on...on nikada neće vidjeti te suze nikada neće doživjeti
takvu bol... takvo poniženje.. tako niske udarce...
zbog ničega.. apsolutno zbog ničega.....
i ovaj blog će nestati za koji dan...
nestat će i djevojčica koja ga je pisala
jer, sve ove riječi postaju besmislene...
ni njeni tekstovi nisu ono što su nekada bili...
ni ona više nije kao što je nekada bila...
zato dragi prijatelji i vama ona
govori zbogom....
Post je objavljen 25.09.2010. u 23:28 sati.