Okrećem novu stranicu u svom životu,
odlazim u drugi grad, imam nove planove,
visoke ciljeve..
Bojim li se?
Ne, jer trenutno mogu sve!!
Mogu nacrtati na obzoru linije Njegova dlana,
šapnuti suncu kojom će Ga zrakom ugrijati..
Mogu plesati na dašku povjetarca,
i držati nerastopljenu pahulju snijega na dlanu..
Mogu gledati u ponor i vidjeti nebo,
šetati pustinjom obavijena morem..
Mogu udisati smog i izdisati sreću,
i mijenjati strukturu molekula sna..
Tišina je naučila da u ljubavi nema ALI!
I ta joj je spoznaja donjela moć..
Nacrtati osmjeh na Njegovom licu..
Obojati Mu obraze bojom nade..
Kada sam Ga prvi puta spomenula, napisala sam:
"On nije danas, ni jučer, ni sutra. On je priviđenje koje mi nosi ovaj grad. Tek sada sam shvatila da mi bajke ne donosi osoba nego mjesto, okolnosti.
Nisam zaljubljena, da se ne bi krivo shvatilo.
I, da, radi se o prijatelju, a ne o dečku, simpatiji ili ljubavniku."
A sada kažem:
"On je Ruka koja me vodi preko ponora,
i Prijatelj, i Dečko, i Ljubavnik.
On je i Priviđenje i Stvarnost,
i uzburkano More i sigurna Luka,
jer i živim, i sanjam, i ja udišem..
Njega!"
Znate li kako je to, zaspati u Njegovom naručju,
i buditi se jutrima, snena pokraj Njega?
Čekati ga da dođe s posla i onda ga ne pustiti do slijedećeg dana?
Voljeti balkon s kojeg mu mahnem kada ide raditi,
i na koji zavirujem kada će se vratiti?
Biti lijepa od sreće, a ne od šminke i ne skidati osmjeh s lica danima..
U životu nisam tražila puno, ali sam prezirala biti ovisan o osobi..
Smijala sam se djevojčicama koje su govorile da vole nakon jednog spoja,
i Ljubav nazivala imaginarnim pojmom koji je osmišljen da bi opravdao tjelesnu privlačnost..
A sada?
Volim li? ili su za mene još uvijek to preteške riječi..
Ironično je to, da u 4 godine veze nisam osijećala ovo što osijećam sada..
I da, ponekad me je strah..
Ne Njega, vjerujem mu..
Ne mene, dosljedna sam..
Već da ću mijenjati dušu za osijećaje,
dati sebe da bih imala njega..
Ovo je zajebana stvar.. Voditi se srcem a ne razumom.. Lijepo je..
Ali ponekad me zaokupi misao: " Ja nisam takva, ovo nije moj način."
I znam da je jedno ispravno ostati dosljedna sebi..
Kako ne bih izgubila i Lice i Dušu..
Samo ispunjenija kao ličnost, izgradnjom sebe kao osobe,
mogu biti spremna staviti i Razum i Osijećaje na novi nivo..
U kojem se oni neće sukobljavati već stopiti u harmoniju života..
Lijep pozdrav,
Tišina s velikim T.
Post je objavljen 25.09.2010. u 10:54 sati.