Marketing
ŠVABICA PRVI PUT U ZAGREBU - DIO II
Dragi moji čitatelji-prijatelji,
trenutno, da oprostite, doista sam nešto škrta s riječima, kako ovdje tako valjda i kod Vas, na Vašim blogovima, ne zamjerite mi... Barem sa slikama ovdje neću biti previše škrta, obećavam! :)
U zadnjem postu stigla bih pješice do glavnog kolodvora, i zatim sam išla dvije stanice tramvajem, "od konja do konja"...
zapravo od spomenika Kralja Tomislava
do Trga Bana Jelačića
Na stepeništu ispred Tržnice Dolac ugledala sam ovu simpatičnu ženu
Na samoj tržnici Dolac u ranojutarnjem suncem marljive ruke su fino posložile domaće voće i povrće
kao npr. ove sočne maline i kupine.
crkva Svete Marije u pozadini tržnice Dolca.
Pokraj fontane Bogorodice s četiriju anđela "koji utjelovljuju kršćanske kreposti: Vjeru, Nadu, Nevinost i Poniznost" kao doručak pojela bih jagode koje sam si kupila na Dolcu.
Nakon slatkog doručka s pogledom na Katedralu nastavila sam svoj put,
slikajući sve to što mi se sviđa...
Kip Augusta Šenoa, znamenitog hrvatskog pisca i tvorca moderne hrvatske književnosti na križanju Vlaške i Branjugove ulice.
A kud vode li ove lijepe stube...?
Jako mi se sviđaju ta velika stara stabla u Donjem gradu (mislim da se one na slici nalaze ispred zgrade Hrvatske vojne policije)
Produžila sam svoj put, te sam konačno stigla i do botaničkog vrta - međutim, prerano sam došla, vrt je bio zatvoren, tako da sam ga tek izvana mogla slikati...
Mudrost i Znanost - ove sove koje nose globuse...
smještene su uz vanjski dio kupole nekadašnje zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Marulićevom Trgu, koju se danas koristi za potrebe Hrvatskog držanvog arhiva.
I onda sam vidjela ove kosove, muški i ženski, i vidjela sam kako su zajedno podijelili ovaj njima slatki zalogaj... Znači, ne samo da znaju lijepo pjevati, već imaju i veoma socijalno međusobno ponašanje!
U ovoj lijepoj zgradi danas se nalazi gimnastički centar Zagreba.
Suncem okupana zagrebačka trava puna kapljica rose.
"Mjuzikaši"
Hrvatsko narodno kazalište
"Zdenac života" znamenitog kipara Ivana Meštovića ispred HNK-a.
Muzej za umjetnost i obrt
Nepoznati leteći objekt :-)
Zna li netko o kojoj vrsti (valjda iz obitelji pčela) se tu zapravo radi?
Milina je šetati zagrebačkim, ranim jutarnjem suncem okupanim ulicama.
I onda sam otkrila Leksikografski zavod Miroslava Krleža, koji mi je dobro poznat iz vremena mog studij.
Stara kuća u Varšavskoj.
Ovo sam jednostavno morala slikati, jer sam se u istom trenu, kako sam to ugledala, sjetila svih naših blogera koji nas ugode na svojim blogovima sa slikama hrvatskih gora i planina kao npr. Gogoo, šumarKa, priče iz planine .
Sve na jednom mjestu na Ilici - ukljućijući autora ovoga bloga :)
Pogled u jedno lijepo staro dvorište na Ilici.
Negdje oko pola deset ujutro konačno bih i stigla do tramvajske stanice "Austrija" kod Trga Franje Tuđmana iliti Francuskog trga. Od tamo sam za nekoliko minuta stigla do svog privremenog smještaja. Gazda Božo Mužar me je veoma ljubazno poželio dobrodošlicu, sredio samnom sve formalitete, pokazao mi moj smještaj i zatim mi je predao ključ i poželio lijep boravak.
Nakon što sam se tuširala legla sam i zaspala "ko konj". Poslije podne sam se probudila i odmah spremila kupaću, ručnik i nešto za piti u ruksak, te sam sa sobom svega ponijela ključ od sobe, kovančicu od dvije kune i voznu kartu za tramvaj (tako to i ovdje radim kada odem sama na jezero, jer nikad se ne zna što se desi na obali kada me tamo nema sat ili dva!) I onda sam otišla na Jarun.
Jarun je doista divan, kao malo more! Kako mi je bilo lijepo, ma uživala sam, plivala sam i plivala, i prije nego što bih se vratila do svog ručnika na plaži još bih nekoliko puta skočila na glavu s one piste (valjda od surf-kluba) gdje su neki dečki skakali. Bilo im je s početka valjda malo krivo, ali nisam ih ni slušala, i kada su vidjeli da mi je doista samo do skakanja pustili su me na miru... Kada sam konačno plivala natrag do svoje mjesto, jedan od onih surfera nasmiješio mi se i digao palac kao da veli "super!" - i bilo mi je doista super, sve, i Jarun, voda, plivanje, skokove, vrijeme, ma sve! Jedino mi je bilo žao što sam i kameru ostavila u sobi. Ova je slika posuđena negdje s interneta, ali bit će i od mene još nekoliko lijepih slika s Jaruna ovdje koje sam onu večer prije mog povratka u Švabiju snimila. Moj prvi dan u Zagrebu bio je stvarno divan, a o drugom ću u slijedećem postu ovdje malo pisati.
Dakle, toliko za ovaj put, dragi moji čitatelji-prijatelji, hvala Vam na čitanju. Želim Vam ugodan početak novoga tjedna i ostavljam srdačne pozdrave tu, Vaša M.H.Švabica.
Post je objavljen 26.09.2010. u 19:44 sati.