I ne daj mi da vidim, ovo nije svijet za nas
I ne daj mi da znam, ovo nije svijet za nas
Pjesma Svijet za nas prvotno se, ako se dobro sjećam, trebala zvati Ovo NIJE svijet za nas. Na inzistiranje izdavača ili koga već, naslov je ublažen u Svijet za nas, ali poruka pjesme ostala je, srećom, jednako oštra i jasna.
S blažim naslovom navodno se htjela izbjeći negativna poruka, kako se slušateljima, pogotovo mlađima ne bi slučajno dalo do znanja kako svijet u kojem žive nije najpogodniji za njih. Kao da im se to ne daje do znanja na bezbroj drugih načina.
Ovo zaista nije svijet za nas. Ili je? Misli li netko zaista kako je ovaj svijet onakav kakav i treba biti? Ili većina nas u sebi nekako zna da je ovaj svijet tek blijeda kopija stvarnog svijeta? Misli li netko doista kako je njegov život u svijetu kojeg je netko odredio za nas točno ono što bi trebao ili mogao biti?
Ako ovo nije svijet za nas, mora da postoji neki svijet koji JE za nas. Neki svijet u kojem smo kao riba u vodi, a ne kao riba na suhom. Svijet u kojem dišemo punim plućima, a ne plitko ni na škrge. Svijet u kojem smo ono što jesmo i svakim trenutkom uživamo u tome što jesmo i to što jesmo sa zadovoljstvom dijelimo s drugima koji također žive sebe. Nije to neki idilični svijet, svijet "bez problema". To je stvaran svijet, sa svim onim što stvarnost nosi.
Ako ovo nije svijet za nas, mogli bi se upitati želimo li podržavati iluziju tog svijeta koji nam očito ne odgovara. Mogli bismo ispitati ideju da li je taj svijet koji ne doživljavamo kao svoj uopće naš svijet ili smo tek povjerovali da je naš. Ako se kojim slučajem radi tek o tome da smo povjerovali u stvarnost svijeta za koji nam kažu da je stvaran, onda isto tako možemo napraviti daljnje istraživanje, onako čisto za sebe i svoj gušt, i vidjeti koji je to naš svijet, naš stvarni svijet. Možemo istraživati, to nam nitko ne može zabraniti. Možemo eksperimentirati, vidjeti što nam paše, što ne. Ne moramo tupo prihvaćati sve što nam se gura u usta. Ne moramo sve progutati. Možemo ispljunuti ono što što je bez okusa, bez mirisa, bez smisla. Mi smo ti koji biramo. I samo dok vjerujemo da su stvari onakve kakve nam govore da jesu, one će takve i biti. U trenutku kada stavimo upitnik na njih, iluzija o "našem" svijetu brzo pada u vodu. I počinje povratak kući.
Izvedba koju vrijedi poslušati
Posebnu mistiku ovoj konkretnoj izvedbi ovog klasika daje način na koji je odsvirana usna harmonika
Leave your stepping stones behind, something calls for you.
Forget the dead you've left, they will not follow you.
The vagabond who's rapping at your door
Is standing in the clothes that you once wore.
Strike another match, go start anew
And it's all over now, Baby Blue.
Post je objavljen 24.09.2010. u 07:26 sati.