Marketing
Stihoklepac
XXVII
Lažu ljudi,laže selo
ništa nije crno bijelo
sive boje svuda ima
među svijetom loša klima.
Nitko nikog ne podnosi
ljubomora svuda kosi
svi bi htjeli nešto bolje
pa su uvijek loše volje.
Ako se smješiš,nisi zdravo
nekako im nije pravo
pa ti lijepe etiketu
uzimaju te za metu.
Koriste se svim i svačim
ko da osmjehom ih tlačim
pa se trude da ga sklone
bezobrazluk tada gone.
Ja se borim silovito
osmjeh čuvam grčevito
imam zašto sretna biti
i svima im živce piti.
Neće sivo oko mene biti
svoj život ću obojiti
Dok se smiju djeca moja
svaki osmijeh druga boja.
Svaki korak zvijezda jedna
lijepa riječ je dijamanta vrijedna
dok poljupce dječije ja primam
ne triba mi zlato,blago svoje imam.
A svi što su ljubomorni
od života su umorni
pa ne vide blago svoje
i suzama brišu boje.
Nije tuđe uvik slađe
nisu sasvim potonule lađe
treba cijenit ono što je tvoje
ne dat drugim da ti sudbu kroje.
Za sreću je potrebno tek malo
ako shvatiš do čega ti je stalo
priko kruva pogaču ne pitaj
sa osmjehom po svijetu se skitaj.
Ljubomoru u dušu ne puštaj
u životu svome guštaj
male stvari nek te sretnim čine
a sve krupno neka te ne brine.
Post je objavljen 24.09.2010. u 00:10 sati.