Ležim na plaži. Prokleto je vruće iako puše vjetar. More je hladnjikavo,ali ljudi oko mene svako malo se
odvažuju na ulazak. Divim im se, iako ih smatram potpunim luđacima. Pokušavam se namjestiti u najugodniji položaj
dok čitam krimić i spriječiti sunčane naočale da mi klize. Teško mi je zamisliti da postoji neki tamo Glavni grad,
kiša i 10 stupnjeva hladniji, sivi dani.
Nakon 2 sata vožnje prilično je friško. I kiša šada, pada, pada.....a rijeka alarmantno raste.
Teško je zamisliti da negdje postoji plaža, birtija s koktelima i vrućina.
Post je objavljen 23.09.2010. u 23:41 sati.