Jednom sam, slučajno u razgovoru, pitala frenda - dali on zna procijeniti kad je party gotov, kad treba otići. Bila sam začuđena, čak i pomalo uvrijeđena što on nije znao na što ja mislim, a dečko jako dobro kopča inače. Nisam mu baš niti znala objasniti riječima, fali mi par komadića slagalice da uopće skužim što TOČNO mislim, ali instinktivno razumijem. E btw, sad sam ugledala par centimetara iznad teksta oko, i ja se nadam da to nije masonsko-aluminijsko pardon.iluminatsko oko. Tamo, iznad di piše di se treba pogledat blog. haha.
Nego...kaj sam ono htjela reći...da. Kad je party gotov? Jeli znate kad treba prekinut s nečim, da se nebi proizvela šteta? Znate li procijeniti kad je neka stvar završena, kad se na nju više ne treba vraćati jer se ništa više ne može dobiti. Ne naivno otpisati, nego instinktivno odlučiti, procijeniti kad neka stvar dostiže svoju konačnu vrijednost. Pritom ne mislim na spoznaje. Spoznaje su podložne promjeni, to je tijek života.
Mislila sam.. da bi trebalo moći procijeniti do koje mjere je dobro uživati u nečemu, i očekivati nešto, do određene granice, prije nego to nešto ne počnemo izrabljivati.
Moći procijeniti do koje mjere su važne riječi kojima govorimo, prostor koji nas nadahnjuje, materijalne stvari.
Znati prihvatiti da smo naučili ono što smo trebali naučiti u toj situaciji, dobili od nečeg što smo trebali dobiti. Znati kad treba otići. Svjesno.
Post je objavljen 23.09.2010. u 18:17 sati.