All that you slight
And everyone you fight.
All that is now
All that is gone
All that's to come
and everything under the sun is in tune
but the sun is eclipsed by the moon.
"There is no dark side of the moon really. Matter of fact it's all dark."
Pink Floyd
Uhvatiti možda zadnji lijep dan (skoro) punog mjeseca, nekako mi nije bila šansa koju bi propustio,
naročito što ga čekam zadnjih par mjeseci (punih) kako bi ga napokon snimio.
Iako je moja Sev7n – Canon EOS 7D sposobna vidjeti u mraku i kvalitetno snimiti stvari koje naše ograničene oči ne registriraju,
ipak sam i s njom ograničen tek na 80 – 300 mm objektive. A ovaj od 300 mm se i ne može pohvaliti nekom oštrinom u svom krajnjem segmentu.
Stoga sam trebao kompetentnu podršku nečeg jačeg i za tu svrhu profesionalnijeg.
Tako je Sev7n na mjesec bacila pogled kroz objektiv od 1700mm i uhvatila odraz njegove svjetlosti na svom senzoru.
Velika siva palačinka iznad nas, ukoliko uzdignete glavu prema večernjem nebu, uz sebe ima i malenog sjajnog sapunika.
Tog sapunika sunčeva svjetlost obasjava sa daljine od 778,330,000 km i svašta se može reći o njemu osim da je malen.
Radi se dakako o Jupiteru, najvećoj planeti našeg sustava.
Grčkom Zeusu, planeti koja nas svojom masom štiti od svih smeča koje ulaze u našu solarnu obitelj i da nema njega i njegove mu gravitacije,
tko zna koliko bi takvih čuda završilo već nad našim glavama.
Nažalost Sev7n nije baš lagani fotoaparat i snimati sa aparatom naslonjenim na okular teleskopa zagrebačke zvjezdarnice
i nije baš lak zadatak, stoga je fotografija na dnu zapravo najoštrija koju sam mogao snimiti provirivši na taj dio naše solarne obitelji.
Bilo bi lijepo da se ostvare pokušaji izgradnje opservatorija na Velebitu,
pa da i mi maleni u Hrvatskoj dobijemo veći uvid o stvarima koje nas okružuju.