Pregled posta

METEOROPATIJA

Mora bit da smo ovako sretniji.
Jutra ne mirišu na pržene bademe,
niti ćemo u nečijim očima pronaći zgusnutu čokoladu.
Bolje je ovako.
Ne penjati se.
Pustiti da taj rijetki, zaostao miris divljine,
sam od sebe ispari sa zglobova naših ruku,
pa trebalo za to proći
i slijedećih dvadeset godina.
Svi diskovi kralježnice sad su nam na mjestu.
Nema većih potresa, uznemiravanja,propitivanja.
Vrtoglavice usputne tek su posljedica promjene vremena.
Usta koja trnu i povremena hladnoća bez razloga,
dio su predjesenske elegije.
Sve smo si rekli i sve priznali.
Lijepo je šutjeti u jesen ovu koraljno zlatnu
i za sve moći okriviti
vrijeme.
Ko nakon najfinijeg zločina,
oprati ruke.

....live and let die.....





A jesen....jesen jest blagonaklono pripuštanje umiranju, opraštanje, mahanje na pozdrav onima koji moraju ići, s vjetrom, dalje, samo dalje, poput ptica u toplije krajeve.
Da, postoje i dijelovi nas samih koji moraju ići u toplije, sunčane krajeve.
Baš poput ptica. Leptira. Duša se seli tamo gdje je toplije..........




Kad neki odnos dovoljno zahladi, zaledi ti usta i dah, pa sve što govoriš i sve što udišeš i izdišeš, izlazi iz tebe u obliku pramenčića magle, nečujno, neprepoznatljivo za ikoga, pa i za samog tebe, tada jednostavno znaš da moraš mahati pozdrave.




Opskrbiti svoj krvotok drugim nutritivnim vrijednostima. Dopustiti nečemu da umre. Iluziji, zanosu,nadi da će se nešto popraviti, da će te netko shvatiti, da će ti uzeti ruke u svoje i na njima iscrtati zemljopisnu kartu, zakutke tajnovite kamo niste stigli otići, mada ste se voljeli.
Jer ljubav...ljubav nije uvijek dovoljna.