Pregled posta

15. Ljubljanski maraton

Za Ljubljanu smo krenuli u rano jutro s autobusom u organizaciji AK Sljeme. Na granici je bilo mnogo autobusa koji su čekali, no, vodstvo kluba je uspjelo dogovoriti da idemo "preko reda", da bi stigli na vrijeme. Put do Ljubljane je prošao relativno brzo, pogotovo uz fine sandwiche i sokove. Nakon izlaska iz autobusa smo grupno krenuli prema šatoru gdje je trebalo podignuti starter vrečice, koje uključuju startni broj i chip. U samom šatoru je i expo, odnosno prodajna izložba sa značajnim popustom od 30%.

Shopping
Tu sam se ja malo "zaigrao". Sve je počelo s razgledavanjem, a onda je došao prodavač i došli smo do dva modela koja bi mi trebala. Tijekom tog procesa sam odradio i mjerenje na pokretnoj traci. Nisam se mogao odlučiti koji model želim, pa sam kupio oba. O samim tenisicama kasnije, u nekom drugom postu.

Pregrijavanje
Nakon kupovine pogledavam na sat i shvaćam da je do starta ostalo samo pola sata. Počinje nimalo lagano zagrijavanje, odnosno trčanje prema startnom području, jer se tamo negdje nalazio šator si.mobila gdje me je čekao moj startni broj i chip. Šator nije bio na istom mjestu kao prošle godine, pa sam ga tražio u širem području, ali ga nisam našao. Bilo je mnogo ljudi i nisam vidio gdje je šator, pa odlučujem otići do autobusa, tamo ostaviti kupljene tenisice i preobući se. Naravno, odlazak i povratak su bili u pravom natjecateljskom ritmu i uz dosta nervoze i napetosti. Vjerovao sam da će sve biti u redu, ali napetost je postojala. Dotrčao sam nazad do startnog područja, ali dolazak do sponzorskih šatora je bio kompliciran zbog ograda i mnoštva ljudi. Išao sam okolo cijelog kvarta. Dolazim u šator, ali hostese ne znaju gdje je moja vrečica s natjecateljskim brojem i chipom. Nervozno pretražujem šator, no srećom, uskoro dolazi Tanja iz organizacije i dodjeljuje mi moj broj. Slijedi optrčavanje nekoliko zgrada i dolazak na mjesto za start, tek par sekundi prije nego se mnoštvo ljudi na tom mjestu pokrenulo. Krenuo sam prema startnoj liniji, ne samo zagrijan, nego oznojen, zadihan i pomalo iscrpljen.

Start
Utrka od nekoliko tisuća trkača počinje gužvom koja traje kilometrima, no najkritičniji je prvi kilometar gdje je i prosječna brzina niska. Nakon prvog kilometra ubrzavam obilazeći sporije trkače. To utjeće na tempo. Promjene brzine su česte, malo usporavanja, pa jačeg ubrzavanja da bi što prije obišao one koji me smetaju. U toj gužvi nailazim na Sandru F. i njenog prijatelja, no ubrzo ih ostavljam. Unatoč pozitivnom iskustvu, sa Zagrebačkog maratona i ležernom pristupu uz druženje s trkačima, sada se u meni raspiruje žar natjecateljskog duha i krećem u utrku. Pratile su me misli da je Zagreb bio dugački trening i da sam sada spreman za bolji rezultat. Također, još uvijek gori želja da popravim rezultat na maratonu ove godine, a ovo je posljednji maraton ove godine u mom planu. Sve u meni je željelo pravu utrku, dokazivanje spremnosti, pobjedu.
Pretjećem dosta trkača, pa u nekom trenutku vidim ispred sebe i Zlatka Z., no ne uspijevam ga dostići. Nešto kasnije, oko 9. km nailazim na Churu, poznatu Sljemensku neman, no kratko ga pozdravljam i nastavljam dalje.




Pacemaker 3:45
Negdje na 10. km dostižem dvojicu pacemakera s oznakama 03:45. Odlučujem im se pridružiti. Ako postignem 03:45, to će me zadovoljiti za ovu godinu. Ne treba juriti ispred njih i previše se potrošiti. Ako ću se osjećati dobro, uvijek stignem pojačati u zadnjih par kilometra.
Povremeno sam osjećao da bih mogao trčati brže, povremeno sam osjećao da ubrzavamo. To je pokazivao i moj sat, no ostao sam u skupini, bilo je lakše prepustiti brigu o tempu nekom iskusnijem. Primjetio sam da tempo varira od 04:50 min/km do 05:30 min/km. Velike su to razlike, a sporiji kilometri nisu nužno uključivali okrijepe. Pogled na grafove jasno prikazuje oscilacije, a kada to usporedim sa Zagrebom, postajem svjestan da sam sam mogao bolje držati ritam. U grupi je bio i Gordan Z., koji se kasnije isto žalio na loš "pacemaking".
Uz takve promjene i povremeno prejaki tempo za moje mogućnosti dolazimo do okrijepe na 28. kilometru. Nakon okrijepe mi skupina odmiče, a ja osjećam da su mi noge postale krute i više ih ne uspijevam dohvatiti, a par kilometara kasnije ih gubim iz vidnog polja.
Na 29. kilometru nailazim na svog kolegu i Vipnetovog trkača Berislava C. Kratko se družimo, no kako je on u krizi, lagano ga prestižem uz sudbonosni pozdrav "Vidimo se". Uopće nisam imao iluzije da će se to dogoditi u cilju. Moj tempo je padao iz kilometra u kilometar i bio sam uvjeren da će me dostići.
Na 30. kilometru me počinju prestizati drugi trkači, što do tada i nije bio čest slučaj. Na 31. kilometru me dostiže i prestiže Berislav C. Bijah iznenađen da se je to tako brzo dogodilo. On se očigledno oporavio, a meni počinju dugi kilometri. Do 25. kilometra su mi kilometarske oznake brzo prolazile, a nakon 30. kilometra svaki kilometar kao da ima 2.000 metara. Počinje unutarnja borba, sjećanja da mi se ovo već dogodilo. Predbacujem si ovako neodgovoran odnos prema utrci, počevši od nedovoljnog odmora od samo dva tjedna između dva maratona, pa preko predugačkog shoppinga i posljedične pregrijanosti i zamora, do lošeg tempiranja i praćenja pacemakera koji je očito prebrz za mene.




Završnica
U zadnjim, dugim kilometrima postajem jedan od mnogobrojnih maratonaca koji povremeno hoda. Nakon odlično (za moje pojmove) odrađenog Zagreba, bez hodanja, sada hodam. Neugodno mi je, ali moram odmoriti. Noge su krute. Teško mi je pregibati koljena. Guram sam sebe i trčim do okrijepe. Pijem u laganom hodu, pa se ponovo trudim pokrenuti i trčati.
Zadnji kilometri se približavaju. Sjećam se gužve u prvom krugu, prisjećam se da sam negdje na ovom mjestu u prvom krugu pretekao *.*micku iz dežele*.*, sjećam se kako sam bio pun snage. Sjećam se naježenosti kad sam prolazio 21. kilometar i gromoglasnog navijanja ljubljančana. Sjećam se praznine kada sam ušao u drugi krug, iako sam bio u skupini koja se nadala rezultatu 03:45.
Prvi krug (polumaraton) sam pretrčao za 01:51, što je očito prebrzo za mene. U Zagrebu sam prvi krug odradio za 01:54. Razlika je samo 3 minute u prvom krugu, a u drugom doživljavam zbog toga pravu krizu. Sjećam se Jankovih riječi od prošle godine: "5 sec/km brže u prvom krugu može značiti i do 1 min/km u drugom krugu." i tako je i bilo. 36. i 39. km sam trčao više od 7 min/km, a od 32. km su mi prosjeci bili veći od 6 min/km. Kredit je došao na naplatu, a kamate pojele svaku zalihu.
U tim mislima dolazim do zadnjeg kilometra. Uspjevam produžiti korak i ubrzati. Još je ostalo nešto snage. Navijanje također pozitivno utjeće. Ulazim u cilj. Gotovo! Dosta za ovu godinu.

Zahvale i ostalo
Na grafovima možete vidjeti da sam Zagrebački maraton otrčao stabilnije. Možete vidjeti i oscilacije dok sam bio s pacemakerima od 10. do 29. kilometra.
Ovom prilikom zahvaljujem svom slovenskom sponzoru si.mobil-u, te posebno Tanji koja mi je sačuvala pivo i sandwiche, baš kao i prošle godine, od mojih kolega, koji su stvarno dobri za stolom.
Slijedi povratak u bus i Zagreb. Još bih podjelio s vama jednu zanimljivost. Mnogobrojni polumaratonci i maratonci trče puste kilometre, ali silazak i uspon po stepenicama im je smješan.
Još jedna zanimljivost je da mi je ovo drugi maraton s vremenom od 03:56. Sada postoje dvije skupine (grupacije) vremena (03:53 i 03:56).

Distance: 42.195 m
Time: 3:56:06
Avg HR: 154
Max HR: 177
Avg pace: 05:36 min/km

Prošlogodišnji: 14. Ljubljanski maraton
Jankov osvrt na 15. Ljubljanski maraton

Rezultati:
Rezultati
Rezultati maraton

Galerije:
Galerija službena


Post je objavljen 24.10.2010. u 23:55 sati.