Marketing
Dva jezika i jedna brbljavica
Pokusavam tipkat tiho, tise, ali nemoguca misija u mirnom, zamracenom stanu dok dijete spava i staromodnu tipkovnicu.
Ona i dalje spava, a ja nastavljam polako.
Svako jutro nakon sto se probudimo, stavimo lece (ja) i cistu pelenu (ona) 
pocesljamo se, operemo zube i umijemo se. Svako jutro ona se buni, a ja joj govorim pred ogledalom kako je sad lijepa djevojcica kad se umila.
Jutros sam joj umila lice, obrisala i govorila sto cemo sad pripremiti za dorucak...
"ljepa!" kaze moja Krafnica i prsticem pokaze svoje lice
Razbijena rutina.
Kako je malo potrebno za srecu!
"ljepa" i opet prstic na lice i onda "bljak, bljak" prsticem prema umivaoniku.
Lijepa moja!
Sada ima 17 mjeseci. Dvojezicna je i naslusala sam se dosta kritika i savjeta, ali i pohvala na tu temu. Sve to pada u zdenac jer to je njezin svijet od pocetka. Dvojezicnost.
Za zivotinje koristi engleske rijeci npr dog, bear ili dabbit.
Dabbit je rabbit odnosno zec.
Za opise situacija koristi hrvatski jezik, npr rijeci nema, pa-pa, još, d(r)agi i b(r)avo, a od danas i l(i)jepa.
Kad je pitam kako ide maca, pas ili tigar, zna odgovoriti. Kad ju tata pita na engleskom, zna odgovoriti. Kad zamijenimo jezike, gleda nas i ne razumije.
Ima najdraze pjesmice na hrvatskom i najdraze pjesmice na engleskom i tocno zna razliku. Meni pokusava otpjevati nase, a muzu njihove pjesmice.
Od prije par dana, prica i u snu i zove bear, dabbit i mama 
Pitam se na kojem jeziku sanja.
Pitam se hoce li ona ikad imati potrebu praviti razliku u svojim snovima kao sto to cinim ja koja drugi jezik koristim silom prilika, a ne silom rodjenja.
Fascinira me njen svijet, sposobnosti naseg mozga i mogucnosti koje su nam dane.
Post je objavljen 22.09.2010. u 17:44 sati.