Skinite Reformatoru ruho-naici cete na golotinju Reakcionara.“ De Leon
Svaka je ljudska individua predisponirana pridonasanju nekog svog obola vlastitoj zajednici, sto proistice iz iskonih stecevina bioloske evolucije.
Cini se, medjutim, da je taj progresivni lanac podlozan slabljenju jedne svoje karike, koja biva nagrizena pojavom, nazovi Dawkinsonovog drustvenog metila, koji ce unijeti „pomutnju“ u daljnji razvojni tok ljudske vrste.
Nietzsche taj metilj nazivlje „Popravljacem Covjecanstva“.
1.
„Poznat je moj zahtjev upucen filozofima da se stave s one strane dobra i zla,- da imaju pod sobom iluziju moralnog suda. Ovaj zahtjev proistice iz saznanja koje sam ja formulirao prvi put: da uopce ne postoje nikakvi moralni fakti. Moralnom sudu je zajednicko to s religioznim sto vjeruje u realitete kojih nema. Moral je samo tumacenje izvjesnih fenomena, tocnije receno, pogresno tumacenje. Moralni sud, kao i religiozni, pripada izvjesnom stepenu neznanja u kojem nedostaje cak i sam pojam realnog, razlikovanje realnog od imaginarnog: tako da „istina“ na tom stepenu oznacava samo takve stvari koje danas nazivamo „uobraziljama“. U toliko moralni sud ne treba nikad shvatiti doslovno : kao takav, on uvjek sadrzi samo apsurdnost. Ali, on ostaje neprocjenjiv kao semiotika : on otkriva, bbar upucenom covjeku, naj vrednije realitete kulture i drustvenosti, koje nisu dovoljno znali da bi sami sebe „razumjeli“. Moral je samo govor pomocu znakova, samo simptomatologija: treba vec znati p cemu se radi, kako bi se iz njega izvukla korist.
2.
Prvi primjer, i sasvim privremen. Uvjek je postojala zelja da se ljudi „popravljaju“: to se, pre svega zvalo moral. Ali se iza iste rijeci kriju najraznovrsnije tendencije. Kako ukrocene zvjeri-covjeka, tako i odgajanje odredjene vrste covjeka naziva se „popravljanjem“: tek ovi zooloski termini izrazavaju realitete,- naravno ,takve realitete o kojima tipicni „popravljac“, svecenik, nista ne zna – nece nista da zna…Nazivati ukrocene zivotinje njenim „popravljanjem“, zvuci u nasim usima gotovo kao sala. Ko zna sto se dogadja u menazerijama, posumljat ce u to da zvjer tamo „poboljsava.“ Nju cine nemocnijom, manje stetnom, ona postaje bolesna zivotinja zahvaljujuci depresivnom efektu straha, bolu, ranama, gladi.- Ne stoji drugacije stvar ni s ukrocenim covjekom kojega je „popravio“ svecenik.
U ranom srednjem vijeku, kad je crkva stvarno bila pre svega menazerija, svuda su pod9zali hajke na naj divnije egzemplare „plakosih bestija“, - „popravljani“ su, na primjer, ugledni Germani. Ali kako je izgledao poslije toga takav „popravljeni“ German, koji je zaveden u manastir? Kao karikatura covjeka, kao nakaza: on je postao „gresnik“, sjedio je u kavezu, zatvorilu su ga medju same strane pojmove… I.,eto, lezao je tamo bolestan, jadan, ogorcen na samoga sebe; pun mrznje prema pobudama za zivot, pun podozrenja prema svemu sto je jos bilo snazno i sretno. Jednom rjecju, „krscanin“…Fizioloski receno : u borbi sa zvjeri, narusavanje njenog zdralja moze da bude jedino sredstvo da se ona oslabi. To je shvatila crkva : ona je izrazavala pretenziju na to da ga je „popravila“…
3.
Uzmimo drugi slucaj takozvanog morala, slucaj odgajanja izvjesne rase i vrste. Najvelicanstveniji primjer za to pruza indijski moral sankcioniran do religije kao „zakon Manu“. Ovdje je postavljen zadatak da se istovremeno odgoje ne manje od cetiri rase : svecenicka, trgovacka, zemljoradnicka, najzad, rasa slugu, sudra.
Jasno je da se ovdje vise ne nalazimo medju ukrotiteljima zvjeri : sto puta blaza i umnija vrsta covjeka je pretpostavka da se koncipira plan takvog odgajanja. Covjek odahne prelazeci iz krscanske atmosfere bolnica i tamnica u ovaj zdravji, visi, siri svijet. Kako je bjedan Novi zavjet u poredjenju s Manu, kako odvratno zaudara!-
Ali i ovoj organizaciji je bilo neophodno da da bude zastrasujuca,- ovog puta ne u borbi sa zvjeri, nego s pojmom njene suprotnosti, s ne rasnim covjekom, s covjekom melezom, candalom. Pa opet, ona nije imala drugog sredstva da ga ucini bezopasnim, slabim, nego da ga ucini bolesnim,- to je bila borba s „velikim mnostvom“. Mozda nema niceg protivrecnijeg nasem osjecanju od ovih preventivnih mjera indijskog morala. Treci edikt,na primjer (Avadana- Sastra), onaj „o necistom povrcu“, utvrdjuje da je jedina hrana, koja je dozvoljena candalima, bijeli i crni luk, uzimajuci u obzir da Sveto pismo zabranjuje da im se daju zitarice ili plodovi, koji zadrze zitarice, ili da im se daje voda ili vatra. Isti edikt utvrdjuje da vodu, koja im je potrebna, ne mogu uzimati ni iz rijeka, ni izizvora , ni iz ribnjaka, nego iz prilaza mocvarama i iz udubljenja nastalih od zivotinjskih stopala. Isto tako im se zabranjuje da peru svoje rublje i da se umivaju, posto vodu, koja im je dana iz milosti, smiju da koriste samo da utole zedj. Najzad, zabrana zenama sudra da pruze pomoc zenama candal pri porodjaju, isto tako da ove posljednje pomazu pri tom jedna drugoj…- Rezultat takvih sanitarno-policijskih propisa nije izostao : Smrtnosne epidemije, gadne polne bolesti, a u vezi s time, opet, primjena „zakona noza“, kojimnalaze da se muska djeca obrezuju, a zenskoj djeci odstranjuju male stidne usne.- Sam Manu kaze : Candale su plod preljube, incesta i prestupa (- to je nuzna posljedica odgajanja). Kao odjeca treba da im posluze samo prnje od mrtvih, kao posudje razbijeni lonci, kao ukras staro gvozdje, za bogosluzenje samo zli duhovi; on su duzni da bez odmora lutaju od jednog do drugog mjesta. Zabranjeno im je da pisu s ljeva na desno, i da se pri pisanju sluze desnom rukom: koriscenje desne ruke i pisanje s ljeva na desno namjenjeno je samo ljudima punim vrlina, ljudima dobre rase.
4.
Ove zapovjesti su dovoljno poucne: u njima imamo arijsku humanost u savrseno cistom, savrseno iskonskom obliku,- saznajemo da je pojam „cista krv“ suprotnost nevinog pojma. S druge strane postaje jasno u kojem narodu se ovekovjecila mrznja, mrznja candala protiv ove „humanosti“ gdje je postala religija, gdje je postala genije… S te tocke gledista evadjelija su dokument prvog reda; jos vise, Henokova knjiga.- Krscanstvo koje je jevrejskog korjena i razumljivo samo kao biljka s tog tla, predstavljas pokret koji je protiv svakog morala odgajanja rasa, privilegija: ono je antiarijska religija par exellence , krscanstvo prevredovanja svih arijskih vrijednosti , pobjeda vrijednosti candala, propovijed evandjelja siromasnima, ljudima niskog porjekla, opci ustanak svcih pogazenih, bjednih, promasenih, dospjeli na stranputicu protiv „rase“,- besmrtna osveta candala kao religija ljubavi…
5.
Moral odgajanja i moral ukrocenja prema sredstvima za postizanje svojih ciljeva u potpunosti su dostojni jedan drugoga: imamo pravo da kao naj visi princip ustanovimo da za stvaranje morala treba bezuslovno imati volju za suprotnos. Eto to je veliki, strahovit problem, lojim sam se najduze bavio: psihologija „popravljivaca“ covjecanstva. Mali i sustini skroman fakt, fakt takozvane pia fraus, omogucio mi je prvi pristup ovom problemu: pia fraus, nasljedje svih filozofa i svecenika, koji su „popravljali „covjecanstvo. Ni Manu, ni Plato, ni Konfucije. Ni jevrejski, ni krscanski ucitelji nisu nikad sumljali u svoje pravo na laz. Oni nisu sumljali ni u sasvim druga prava … Formulisuci to, moglo bi se reci: sva sredstva kojima je do sada covjecanstvo trebalo uciniti moralnim, bila su iz osnova nemoralna."
F. Nietzche, Sumrak Idola
Post je objavljen 22.09.2010. u 16:47 sati.