Kako je u skučenim prostorima sve nekako sterilno... Osim prljavih stolova, tipkovnica, miševa i monitora. Ponašanje je predvidljivo, dosadno, površno... Sigurno ste to primijetili.
Sjedi desetak ljudi na malom prostoru, otprilike dvadesetak kvadratnih metara. Svaka osoba ima dva metra kvadratna za sebe. Kad ulazite ili odlazite morate sve pozdraviti.
Netko kihne...
Odmah svi uskaču programiranim 'na zdravlje'. A usput i paze je li itko možda to zaboravio.
Netko jede. Naravno, odmah svi uskaču s 'dobar tek'. Ne možete biti nepristojni i ne ponuditi sve oko sebe onime što jedete. Oni pak ne mogu biti toliko nepristojni da to prihvate. I tako u krug.
Ako slučajno želite otvoriti prozor ili pojačati ton na televizoru obavezno morate pitati svaku osobu je li u redu da to napravite jer možda nekome smeta. Naravno, i onima kojima smeta neće reći da im smeta.
Odlazak u dućan je ipak ono najbolje u cijeloj priči. Idete u dućan? Ne, ne, prvo morate pitati svaku osobu pojedinačno želi li da joj nešto usput kupite. E, tu baš i nema neke želje za odbijanjem i često će se naći pokoja duša željna kutije cigareta, soka, tko zna čega... I sigurno je da će vam barem jedna osoba dati sto kuna, a vi ćete na sve načine morati raskusurati ono što donosite natrag, a pritom ne raditi probleme ako ste koju kunu morali zaokružiti iz svog džepa.
Finale svakog radnog dana dogodi se u trenutku kada netko nekoga traži nešto vezano uz posao. Kod sterilnih radnih prostora to uvijek ide kao čudna zamolba. Neće vam nitko kazati 'daj napravi to i to' nego će složiti cijelu priču 'hej, oprosti što ti smetam. Radiš nešto? Imaš vremena? Možeš li molim te učiniti to i to? Naravno, ako i kad stigneš, nema problema...'. U cijelom tom repertoaru sve je uigrano i otpočetka se zna odgovor (da!). Samim time ni ne slušaju odgovore na podpitanja.
- Bok, bok, bok... Bok.
- Na zdravlje.
- Dobar tek.
- Oprosti.
- Molim te.
- Smeta li vam?
- Bok, bok, bok, Booooooook!
Post je objavljen 22.09.2010. u 13:40 sati.