Žena priprema punjene sipe za goste i pri tome se prisjeća dijelova svoga života, kako je pala u kotao vruće vode kada je bila još dijete, promišlja o kulinarstvu i slično.
Par zanimljivih citata:
'Bilo bi nezamislivo puniti sipe razmišljajući o njima kao o tijelima. Ideja male jestive vrećice koju punim mnogo je prihvatljivija. Toliko ih čistim da pretvaram životinju iz Oceanografskog muzeja Monaka u morski proizvod za kućnu upotrebu.'
'I to je kulinarstvo, ismijati nešto čega se bojimo. Na prvom mjestu smrti, zar ne? Ismijati tako uspješno, da mi se ponekad čini da ljudi ne kuhaju smrt, ne bi imali nimalo smisla za humor. Manje bi možda pogriješili kad bi rekli da kuhati smrt znači jesti smrt. Jesti smrt, učiniti je svojom, rastapati je lagano u ustima, kušati je, oblizati se, pojesti smrt nakon što smo joj odrubili glavu, glavu oderanog zeca, koja još lagano krvari, jezika stisnutog među zubima i dva ogromna oka zauvijek ispala iz glave, dva oka luđaka. Jesti jer je smrt luda, i jer to uopće nije, i jedno i drugo u isto vrijeme, dobro popržena sa svih strana, dok se ne otopi do lijepe zlatne boje, dok se ne ublaži u luku, dok zauvijek ne nestane u umaku od rajčica.'
Post je objavljen 22.09.2010. u 10:42 sati.