Kada pogledam ove svoje postove, vidim kako ustrajno pišem o mislima. Uvijek su tu moja razmišljanja. Stjeće se dojam kako ja neznam drugo do li razmišljati. Stalno razmišljam, a toliko ljepota u ovome životu moguće je doživjeti bez razmišljanja. Jednostavno dođu, vidim ih i osjetim, i kao da ostane neki trag; trag o kojem se ne razmišlja, već se doživljava sjećanjima.
Ne, nije mi to nepoznato. Jednom kao da bijah na raskrsnici i tada napustih put bivanja bez svijesti o svemu što to čini.
Tokom života vidjeh mnoga zbivanja, koja zbog nespoznaje sebe i svoga djelovanja, činila su nesreće i bol drugima. Često se dešavaju sukobi oko istih interesa gdje se tvrdim pristupom nije moglo dijeliti ga. Tada samo jedan uspijeva, a drugi, ili ostali, budu gubitnici, a time i nezadovoljni ili nesretni, pa čak do bola. To nije lijep način života. Nije zbog bola onih koji ga stjeću.
Vidjeh da treba gledati šire i više nego samo na cilj svojih želja. Zašto? Velika je nesreća žicvjeti u svijetu nesretnika. Još je teže i ružnije stvarati još više i veće nesretnike. Takav svijet rađa vizije koje odstupaju od njegove stvarnosti i ljudi tada žive u nekim drugim svijetovima. Tada je teško nalaziti suputnike i zajedništvo, osim na osnovi mijenjanja svihjeta na bolje. Da, ali i za to treba svijesti i životne snage i energije.
Opredjelio sam se za svijet u kojem čovjek osjeća i živi svijet svoj svijetom svih oko sebe. To je, kažu, suosjećajnost. Vidio sam kako ta radost, koja pokreće energiju života, prelazi sa jednog na drugoga, čineći jedinstvo postojanja, jedinstvo svijeta. Vidjeh tako da svi smo isto i da otimanje sebe od svijeta nije dobro, jer tako se zastranjuje od istine života.
Za sva ta viđenja trebala mi je misao, a hvala Tebi dragi Boće, darovao si mi je u dobroj vjeri da ona bude na putu dobra jedinstvom i zajedništvom kojim Tebe doživljavam. Takova mi je bila vodilja Tebi.
Često sam čuo razne pokušaje određivanja dobra i zla kao čimbenike u svijetu razlika. Pa se išlo i do toga da se to čak i personificira u vidu sotone i anđela dobrote. Tako se tome pridonosila karakteristika izdvajanja, a time se ustvari, po mom viđenju, udaljavalo od vrijednosti života kao puta zajedništvu kojim jesmo Tobom.
Misao ima mogićnost zastranjenja i stoga ona nije smisao već sredstvo. Ipak, bez nje ne možmo vidjeti nju samu i njeno djelovanje. U stanju takova neviđenja bi normalno bilo eliminiranje svih koji nemaju moć. To, na prvi pogled, izgleda normalno, pa čak mnogima izgleda da priroda tako djeluje. Ja to ne vidim takovim. To je način manjega otpora. Gledajući tako zlo je normalno, a tek suoćenjem sa njime moli se neka pomoć i ne razumijevši gdje je ono mjesto gdje se takav svijet uvukao u živote.
Kako sam vidio da na putu životnome postoji najmanje dva pristupa, uključio sam svoje misli i analizirao viđenja svoja. Tražio sam uzroke bola i zla. Tražio sam ono mjesto kojim je to ušlo u živote.
Radeći tako, služeći se mislima, vidio sam kako one često određuju vrijednosnu ljestvicu u životu. Time se određuje odnos prema vrijednostima života. To tako bude obilježje karaktera tj. oslikanja djelovanja pojedinog od nas. Mnogi tako odbaciše suosjećajnost i krenuše putem prikupljanja materijalnih moći. Tu mislim i na moć zadobivanja moći odlučivanja. S obzirom na relativnost ovo je moguće različito shvatiti. Toga sam svijestan. Takovi nastoje postati moćni i postuju moćnike. Često ne vide one u bolu i tuzi i svojim djelovanjem stvaraju svijet razlika.
Da bi se radilo stvaranjem svijeta zajedništva neophodno je stvaranje svijesti o vrijednosti toga. To ne treba biti imperativ, jer time se otvaraju vrata prihvaćanja cilja bez svijesti o njegovoj vrijednosti. Ujedno, kao masovni pokret to bi donijelo mnoge štete pravim vrijednostima. Vidim tu put pojedinaštva. Što to po meni znači. Suosjećajnost je dar Božji i neka takova bude u toj domeni. Osobno ću svijedoćiti, a to i sada činim. Dobrota i viđenje puta zajedništva će se rađati Tvojom voljom Bože u svakom po na osob. Nije to jednostavno prikazati u svijetu razlika, ali mogu svjedočiti postojanje svijeta dobrote.
Čovjek velikih materijanih dobara stvorio je svoje duhovno raspelo. Put dobrote je u njega u pomaganju. Konačno, sve na svijetu ovome, jest dar Božji.
Mogao bi puno govoriti da oslikam Tebe Gospodine, kojim jest Istina zajedno sa svima nama, pa i o logičkim pogreškama kada Te imenom nazivam, ali vidim da Tebi dolazi svatko posebice. Kada bi smatrao da je prihvat mojih viđenja Istina za svakoga, tada bi poništio njihovu osobnost, a time ta Istina ne bi bila na njihovom putu. Tako je to što govorim tek namjera da potaknem ponekoga, a djela će biti Tvoja Gospodine. Djelovanje jest u svijetu različitosti, pa je tako put Istine kao poziv njenoj spoznaji. To je iskra koja vodi putem.
I tako misao djeluje na svom biđenju sebe u svijetu razlika. Ona daje osobnost čovjeku, pa i na putu do spoznaje da ona sama ne postoji, osim kao rezultat odnosa dijelova u svijetu razlika.
Zašto misao? Ona stvori naša tijela i nadogradi sebe. Kao alat je na putu promjena, pa i na putu spoznaje …
Dragi prijatelji i tako ja još razmišljam dopunjujući strukturu, koju Istinom nazivam i sve češće se sam sebi nasmijem u djelovanju tome. Želim svima da razluče dobro od zla, jer ona postoje u svijetu razlika.
Želim vam svima radosti na životnom putu i ljubav neka vas prati i to ona iskrena i istinska …:)
Post je objavljen 21.09.2010. u 16:36 sati.