(Johana Volfanga Getea – Noćne misli )
Oh zvijezde, daleke zvijezde, sjajne,
tihe i po vječnom nebu razasute,
bezbroj puta u pjesmama opjevane
dok pjesnici noću pišuć` sate krate.
Obasjale vi ste mnoge zaljubljene,
al što od tog` o ljubavi više znate,
kad ste jadne tako usamljene hladne.
Jel` to sjajem svojim nama zavidite?
Utjeha vam vječno svijetliti mornaru
i kad neka padne, ispunit mu želju
dok pjevajući pjesmu grli gitaru.
Al` kad jednom približi se priobalju
pa mu kroz tijelo osjećaji nav`ru
zaboravit` će na te nošen ljubavlju.
....................................................................
Post je objavljen 21.09.2010. u 10:47 sati.