Marketing
Sending all my love to u. &hearts
Jesam li pažljiva,jesam li osjećajna ? Jesam koliko je potrebno.
Vratimo se u prošlost.
Vrijedi pročitati,bok.
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
Dok sam prolazila kroz Vukovar,dok su suze u meni toliko tekle da ih nije ostalo za izvana,razmišljala sam.Kako je bilo ljudima tada,što su sve proživljavali?Shvatila sam da sam ja mrvica prema njima,i da moji problemi nisu uopće problemi,nego nešto izmišljeno.Kako im je bilo dok su hodali hodnicima bolnice,kad im je granata bačena kroz 4 kata i zaustavila im se nad glavom,kad im je smrt mahala pred facom.Razmišljala sam.Kako im je bilo kada su ih puške gledale tjekom mirnog ručka,kako su patili.Kako su ih nosili u tamnice iz bolnice da ih ubiju.Kako su ih zakopavali u ovčari,kako nisu imali dušu.Shvaćam da ja prema njima nemam probleme.Da sam ja sitnica prema njima.Odajem im čast,skidam kapu pred njima.Kada šećete kroz Vukovar nije prijatan osjećaj,tamo su ubojice hodale,ubojice.Na Ovčari,tj u spomen domu je tako tužnu.U podu su zacementirane čahure još iz rata.Mrkli je mrak.Okolo su crno bijele slike sa imenima.Na sredini se okreću imena crvenom bojom.Na rubovima su njihove osobne stvari.Nije prijatan osjećaj,nije uopće.Grozan osjećaj,odmah sam izašla.Stvarno nije lijepo,ali vam preporučujem čim uhvatite priliku posjetite Vukovar,Ilok i Ovčaru.Nećete zažaliti,promjenit ćete se.
Hvala vam na čitanju.
gaga.
Post je objavljen 20.09.2010. u 21:55 sati.