Marketing
Nema mjesta za sanje, vrijeme je ajvaruše i patlidžana
KUTJEVO/KULA – Stotinjak kuća i 20-ak „trgovina“ uz cestu Pleternica-Našice. Lubenice, patlidžani, paprike svih fela, bijeli luk… asortiman je kojeg nude Kuljani. Ili Hrtkovljani u svojevrsnom egzilu. Dobro je poznata sudbina mještana vojvođanskih Hrtkovaca, pretežito Hrvata koji su nakon prijetnji i ubojstava, napustili svoje kuće i mijenjali ih sa Srbima iz Kule u koju se prije 17 godina preselilo pola Hrtkovčana,. I obrnuto. Tako malo mjesto Kula u 50-ak godina tri puta promijeni nacionalni sastav: protjerane Nijemce 1945. zamijeniše Srbi s obronaka Krndije, a ove vojvođanski Hrvati (1992/93.). Kula postade hrvatska, a Hrtkovci srpski. O Nijemcima nema podataka.
Dođoše Vojvođani u Slavoniju sa svojim jadom i povrtlarskom kulturom, a Kula pored Kutjeva - ispod obronaka pod vinogradima, spomenikom dignutim graševini, svoju egzistenciju vidi u lubenici, paprici „ajvaruši“, dinjama – povrtlarskim kulturama za koje niti stručnjaci nisu bili uvjereni da se tu mogu uspješno uzgajati. I, bili su u pravu. Lubenica i paprike k'o u priči. Na pokretne štandove dolaze kupci iz Požege, Pleternice, Našica, Slavonskog Broda.
Crvena, debela, sočna i slatkasta paprika „ajvaruša“ sinoć je ubrana. To je prva klasa. Cijena je pet kuna. A svaki štand ima i onaj drugi na kojem se koči natpis „Akcija“. Tu je paprika stara 2-3 dana i cijena joj je upola niža. Cijena lubenice od 10-15 kg je 10 kuna. U komadu. One manje su pet kuna.
[/IMG]
- Ove godine su slatke kao med. A činilo se da neće biti tako jer su kiše skoro sve uništile. Podsađivali smo i, ono što je dozrjelo, sada je prve kvalitete, a težina im je od 5 do 20 kg kaže Mirosav Turkalj koji je kao 26-godišnjak napustio Hrtkovce. – Pomaže mi otac i majka ali su oni već onemoćali. Otac liježe i ustaje s mislima na Hrtkovce. To ga je dotuklo. Ja se ne želim sjećati, mora se živjeti – kazuje, dok prebire po „ajvaruši.“ – Jučer ste trebali doć' dok sam ju sortirao. Cijeli dan sam radio, a pred očima mi je još sve crveno.
Ladislav Torna, Mađar iz Hrtkovaca, radi u požeškom Spil Vallisu za plaćicu koja ne odskače od hrvatskog prosjeka za drvnu industriju. Mala, a kod kuće dva studenta i troje pučkoškolaca. Znanje i iskustvo iz vojvođanske ravnice dobro dođe za popunu obiteljskog budžeta. Na jednom hektaru uzgaja „ajvarušu“, a u poslu pomažu svi članovi obitelji: supruga, majka i petero djece. – Moraš nekako živjeti. Teško je, ali uz plaću i „ajvarušu“ nekako se izlazi na kraj – kaže Ladislav.
I tako, ista ili slična priča na svakom od 20-ak štandova. A na početku sela, iz dvorišne zgrade - poznati miris. Marija Roland i Ana Torma peku (kuhaju) u kotluši pekmez od šljiva. – Ovo je treća tura. Pravimo ga onako po sremski, bez mljevenja šljiva. To je za nas, za decu, unučad. Kao i ajvar. Papriku očistimo,obarimo, sameljemo, dodamo plavi patlidžan, malo ljutih feferona, belog luka, ulja, soli. Sve zavisi o količini – po vojvođanski oteže Ana koja ni danas ne može zaboraviti svojih 50 godina proživljenih u Hrtkovcima. A tek slatko! Slatko spravljeno od šljiva. To treba kušati. – „Otrebljene“ šljive odstoje sat-dva u „krečanoj“ vodi (procijeđena voda koja je prošla kroz vapno kako se šljive ne bi raspale, raskuhale), onda ih operemo, uklonimo koštice. Na 3kg šljiva stavimo 3 kg šećera. I kuhamo sve dok ne bude lepo kao med. Onda nasečeno limuna i slažemo- lalinski objašnjava baka Marija.
A gore na cesti - štandovi. I cesta Kutjevo - Našice po kojoj jure kamioni. Tko mari za ograničenje od 40 km/h. Kamiondžije sanjaju bolide, a protjerani Sremci Hrtkovce.
[/IMG]
Post je objavljen 19.09.2010. u 21:25 sati.