Marketing
O hrani i kuhanju,o mojoj mami
Nekako mi jako često dođe da počnem s pisanjem tako da prvo počnem o hrani. Nemam pojma zašto, vjerojatno zato što uz klopu se nekako lakše priča... Ako netko klopa s tobom onda mu je ugodno. Ili fino.
Nutkanje jelom je dobro ako želite natjerat osobu da bude pasivna i da vas sluša. Sigurno će lakše slušat ako osobu posjednete i date joj nešto hranjivo, da se time bavi. Vjerojatno neće puno filozofirat. To meni radi moja stara, vabi me hranom, pa mi priča svašta. Pokušala sam već razgovarat s njom o tome.
Moram napomenut, tj.već jesam jednom prije- stara izvrsno kuha. Danas smo pričale u čemu je štos, zašto i najjednostavniji kolač poput čupavaca ispadne nevjerojatno dobro. Njezine torte su uvijek ogromne, king-size biskvit, puuno kreme..i ukupan dojam je upravo kraljevski! Jednostavno, radi se o tome da ne štedi materijala-njezini kolači nikad nisu sitni i suhi. A suhi kolačići su prhki i sočni- sitne i osušene kolačiće nebi od sramote stavila na stol.
Za ručak je stara napravila punjene paprike, kojih inače baš i nisam ljubiteljica...jednostavno ne volim okus kuhanih paprika. Ali moja stara čak i to napravi maksimalno.. Kažem da ne volim punjene paprike samo radi kolike-tolike selekcije- jer ja od njezine hrane ne mogu jesti baš sve. Mislim, mogla bi, ali to nebi bilo dobro....nikako... Čak i kajganu radi onako kako to ja nikad nebi uspjela napravit. Neznam jeli to privid ili kaj, ali njezina kajgana izgleda nekako sočnije nego kad je ja napravim. (?!)
Jedamput sam pričala dečku o njoj i njezinom kuhanju. On je doduše probao tek njenu bučnicu...** Objasnila sam mu- da stara tako dobro kuha, da bi ona, da joj daš govno da ispeče, ona bi ga tako dobro pripremila da bi sav bio sočan, rumen i fino mirisao, za prste polizat.
Čudna stvar, ali stvarno nisam daleko od istine.
I tako...opet se ja kitim tuđim perjem, umijećima moje stare i slično, ali ajde utješna je pomisao da ja ipak imam njezine gene pa možda...zasad dobro pečem integralni kruh i pizzu, i tak još neke stvari. Šokirala me nedavno frendica koja nije imala pojma da se tijesto za pizzu mora premijesivati...mislim!
Šalu na stranu...mislim, koja je tajna moje stare, tj.njezinog kuhanja? Ja mislim da se, osim ne štednji na materijalu, radi i o tome da ona radi bez stresa, spretnije rečeno, u kuhanje ne unosi svoj stres, i svako jelo joj je ko posao koji se mora obavit kak spada, čak i kad se žuri.
Jednom možda objavim kako ja i stara pečemo integralni kruh. Imamo po dvije ili tri vrste brašna, i čak i ubacujemo malo bijelog, da kruh ne ispadne presabijen, jer raženo brašno je dosta teško. Zanimljivo je da kruh uvijek ispadne drukčije, ovisno o omjerima brašna i o još nekim finesama. Uglavnom, već smo dovoljno ovladale vještinom (pogotovo ona) da si po želji napravimo tip kruha koji poželimo. Pisat ću o tome još, ali drugom prilikom.
P.S. Budući da sam- na dijeti, pojela sam od punjenih paprika ipak samo papriku. Bila je sočna i imala je okus po mesu.
Stari je donio jutros kolače iz slastičarne za inat staroj. Ne volim kremšnite i nisam imala u planu ih jesti. Poslije sam iz samomržnje pojela pola one druge nekakve kakašećermuss-kocke i ožednila ko da sam jela masnu janjetinu ili prženog oslića...uglavnom, osjetim razliku između kupovnog i domaćeg. Naravno da je sve to dobro za pojest, (uglavnom), ali kupovni kolači su prepuni šećera. Sami bjelanjak i šećer i maslac se osjeća.
Grize me savjest.
Olmost forgat..**bučnica- za one koji neznaju o kojem jelu se točno radi. To su u biti štrukle, sa dodatkom naribane buče. (fila od buče, vrhnja i sira). Valjda netrebam objašnjavat kaj su štrukle.
Šaljem puno pusa i pozdrava.
Post je objavljen 19.09.2010. u 21:11 sati.