Mitovi i legende o snaznim dzinovima, nerijetko zlim jednookim cudovistima, kiklopima, vec se tisucama godina prenose, s koljena na koljeno, uzbudujuci ljudsku mastu. A u svakom mitu, kazu, ima bar jedno zrno istine!
Ovu zanimljivu storiju zapocet cemo jednom dobro poznatom antickom legendom, koju su ovjekovjecili i drevni helenski
umjetnici. Radi se o - Bitki Bogova s titanima! U Pergamu (grc. Pergamon), starom gradu na sjeverozapadu Male Azije, prijestolnici nekada mocnog Pergamskog carstva (III-II st. pr.n.e.) i svojevrsnom epicentru helenske kulture, prije svega kiparstva, sve do nasih dana se sacuvalo umjetnicko djelo izuzetne kulturno-histortijske vrijednosti - cuveni Pergamski oltar!
Legendarna licnost
Oltar je posvecen najstarijem i najpostovanijem bogu starih Grka, bogu Zeusu, pa ga mnogi danas nazivaju jos i - Zeusovim oltarom. Na visokom reljefu stamenog kamenog friza, nepoznati su majstori uklesali borbu na zivot i smrt u kojoj ucestvuje veliki broj osoba. Scena djeluje autenticno i puna je dramatike: dok gorostasni titani (?!) ljutito bacaju ogromne gromade stijenja, iz Zeusovih ruku bljeste munje i udaraju gromovi!
Oni koji poznaju velicanstvenu Heladu (Stara Grcka), dobro im je poznato da je prekrasni Pergamski oltar, samo jedno od drevnih djela za koje se kaze da predstavljaju istinsku kulturno-historijsku dragocijenost. Njegovu neprocjenjivu vrijednost potcrtava i cinjenica sto je, na zalost, jedina sacuvana ilustracija jednog od cestih umjetnickih motiva antike - bitke grckih Bogova s titanima - a pitanje na koje cemo u ovom zanimljivom dosijeu pokusati odgovoriti jeste - da li se radi samo o interesantnoj legendi ili je na nasem planetu nekad, u davnoj proslosti, kako neki autori vjeruju, uistinu zivjela rasa divova!
Istrazivaci koji su proteklih desetljeca pokusavali doci do ogovora na ovo neobicno pitanje, dosli su do neupitnog zakljucka: gotovo da nema naroda u proslosti koji u svojoj usmenoj tradiciji nije ostavio uzbudljiva predanja ili umjetnicka djela o nezgrapnim, najcesce opakim divovima ili jednookim cudovistima.
Storije o njima uzbudivale su pucanstvo stare Grcke. Prisjetimo se: Kiklop, jednooko cudoviste, bio je pomocnik grckog boga Vulkana; Argus je, s druge strane, bio cudovisni div sa stotinu ociju; Atlas ili Atlant, simbolizirao je diva koji na svojim ledima nosi cijeli svijet...
Slicne nam sage stizu iz Skandinavije, sa dalekog sjevera, iz zemalja Bliskog i Srednjeg istoka, iz srednje Azije, iz Kampucije, drevne Kine i Indonezije, Sjeverne i Juzne Amerike... Cak i tradicije najveceg broja dojucerasnjih kanibalskih plemena u Papui Novog Gvineji govore o "bijelim Bogovima gorostasnog stasa, koji su zivjeli prije njih i koji su obecali da ce se jednoga dana vratiti"...
Na Zemlji je bilo dzinova
Dzinovi se gotovo po pravilu pojavljuju i u arapskim legendama i pricama, prisjetimo se "Hiljadu i jedne noci", kao i u najstarijim indijskim epovima, koji sezu sve do prastarih vremena u kojima su nastajale velicanstvene tradicije vedske kulture.
Kad sve ovo znamo, nije onda nikakvo cudo sto se divovi pominju i u najstarijim pisanim dokumentima. Naprotiv! Babilonski su zreci (ucenjaci i cuvari naslijedenih tajnih znanja i vjestina), kako je klinastim pismom na glinenim plocicama zabiljezio nepoznati kronicar, svoja su fantasticna znanja iz oblasti matematike, astronomije i zvjezdoznanstva, primili od misterioznih bica dzinovskog stasa, sto su na obale Mozopotamije pristigla iz mora ili - s mora!
O divovima govore i najstariji epovi svijeta, kao sto su staroindijska Mahabharata, sumerski Ep o Gilgamesu ili Homerova Odiseja. O njima kazuju egipatski papirusi i svete knjige Talmud, Stari zavjet, Biblija i Kur'an.
"Na zemlji je bilo dzinova" - citamo u Bibliji - "narocito od vremena kada su sinovi Boziji odlazili do kceri covjecijih i one im pocele radati djecu..." Slicnu konstataciju nalazimo i u Genezi (Knjiga postanka) u kojoj se doslovno kaze: "Tada su na zemlji prebivali divovi!..."
Post je objavljen 19.09.2010. u 19:53 sati.