David Boot, dvadesetšestogodišnji poslovođa male agencije za iznajmljivanje
automobila u Cincinnatiu, država Ohio, vodio je miran i skroman život sve
do 15. svibnja 1979... Te noći David je usnio čudan ružan san. Sanjao je da
stoji pred izlogom omanje zgrade. Primjetio je da se pokraj nje nalazi
pošljunčani parking za automobile. Pozornost mu je najednom privukao
snažni zvuk mlaznih motora iznad glave. Pogledao je u nebo i posve jasno, u
niskom letu ugledao zrakoplov sa 3 motora, koji je imao 2 velika slova
»A« na repu. Samo kompanija »American Airlines« ima takav znak. Iz
jednog od tih motora sukljao je crni dim i zrakoplov se počeo naginjati udesno.
Nestao je iza krova i pao, jer je Davida probudila snažna eksplozija!
Do jutra više nije zaspao. Razmišljao je, uz cigaretu, o svom neugodnom
snu. Sve je vidio tako jasno, kao niti u jednom snu do tada. Zaključio je, da
ga je najvjerojatnije probudio neki od preniskih zrakoplova koji su baš u
zoru počeli prelijatati njegovu kuću. David je navikao na zrakoplovne motore,
jer kada god bi se promijenio smjer vjetrova, kontrola letenja bi odmah
započela usmjeravati nadolazeće zrakoplove iznad četvrti u kojoj je stanovao.
Ali na veliko Davidovo iznenađenje, san se ponovio i slijedeće noći i još
šest noći uzastopno!
Ne govoreći nikome od svojih znanaca o čudnim snovima, mladić je
odlučio pozvati mjesnu Agenciju federalnog zrakoplovstva. Primila su ga
dvojica dužnosnika. Al Pinkerton i Paul Wiliams, ne prekinuvši ga nijednom
u njegovu uzbuđenom prepričavanju zloslutnih snova. Potom su ga počeli
ispitivati o pojedinostima: Kako je točno izgledala ta jednokatna zgrada, što
se nalazilo u njezinim izlozima, kako je veliko parkiralište pokraj nje, što se
nalazi preko puta zgrade, da li je možda primjetio neku visoku građevinu,
poput tvorničkog dimnjaka, tornja za vodu ili TV? Iako zabrinuti, nisu na
kraju znali što da mu kažu. »American« je rabila više od 350
zračnih luka i pokušati identificirati jednu od njih na osnovu te zgrade i
parkirališta, bilo bi nemoguće. Okolica svih zračnih luka je uglavnom
pretrpana većim ili manjim parkiralištima. Ipak, obećali su, da će o njegovim
čudnim snovima izvjestiti i neke druge ljude u glavnoj centrali u Washingtonu.
Predviđanja u snovima
PREDVIĐANJA
Osjećajući kako ovom posjetom nije ništa postigao, David je otišao u
mjesni ured »Americana« u Cincinnatiu. I tamo su ga pozorno saslušali i
odmah uputili u obližnju psihijatrijsku klinku, na kojoj je liječnik Kirby
vršio specijalne pokuse na dobrovoljcima - spavačima. Kako je već bilo kasno
poslijepodne, mladić odluči posjetiti kliniku slijedećeg jutra. Vratio se kući,
pripremio sebi hladnu večeru i sjeo ispred televizije, kako bi usput gledao
večernje vijesti u 6 i 30. Već na početku, sav se ohladio, kada je
saznao za tešku zrakoplovnu nesreću, koja se tog poslijepodneva dogodila
iznad zračne luke u Chicagu. Veliki »Jumbo« DC10 kompanije American
Air Lines srušio se odmah nakon polijetanja, zbog kvara na motoru, kojeg je
čak odvojio od krila, a zrakoplov nagnuo udesno i srušio nedaleko zračne
luke. U strahovitom požaru i eksploziji život je izgubilo svih dvije stotine
sedamdeset tri putnika i članova posadel Bilo je to 25. svibnja 1979. poslije
deset uzastopnih snova, koje je David usnio. Osjećao se gotovo krivim.
Iz stanja privremene obamrlosti, trgnuo ga je reski zvuk telefona. Bio je
to onaj čovjek iz »Americana« sa kojim je prije dva sata razgovarao. Odmah
potom ga je pozvao i Al Pinkerton iz Federalne Agencije za zrakoplovstvo.
Predložili su mu, da o njihovom trošku otputuje u Chicago i pokuša tamo u
blizini zračne luke identificirati onu zgradu i, parkiralište iz, svojih snova.
Ne treba niti napominjati, kako je David već prvi dan prepoznao zgradu i
naznačenu robu u njezinom izlogu. Pokraj nje se zaista nalazilo ono parkiralište.
Bez mnogo problema su utvrdili, kako se nesretni zrakoplov zaista
nagnuo iznad te zgrade i srušio 900 metara dalje!
Zašto je David sanjao tu nesreću? Tko ili što mu je »prikazalo« taj tužni
događaj ? Zašto je do svega toga došlo, kada se tragedija svejedno nije mogla
točno predvidjeti i spriječiti? Kome ili čemu je bilo stalo da se o toj nesreći
sazna 10 dana ranije? To su samo neka od 100 pitanja, koja nam se
nameću u ovom i drugim bezbrojnim slučajevima predviđanja u snovima.
Predosjećaj Monique Roy iz Montreala, bio je nešto precizniji. Čim se probudila
tog kobnog jutra 1963. odmah je upozorila svoga supruga da svakako
trebaju odgoditi njihov poslijepodnevni let za Toronto, jer će se zrakoplov
srušiti! Naravno, poput svih skeptika svijeta, i gospodin Roy se samo čudno
osmjehnuo i odbio raspravljati o sličnim glupostima. Ne želeći se odvajati
od njega, Monique je pozvala prijateljicu, odvjetnicu i izdiktirala joj
telefonom upute u pogledu budućnosti i nasljedstva njihove dvoje djece. I
prijateljica ju je pokušavala smiriti, ali bez mnogo uspjeha. Prije samog polaska
od kuće, Monique se oprostila od svoje djece i rekla suprugu: »Dobro
ih pogledaj, jer ih nećeš vidjeti još dulje vrijeme«.
Četiri minute, nakon što su poletjeli za Toronto, zrakoplov se srušio zbog
kvara u kukuruzište nedaleko od sela Svete Terese i tom prilikom eksplodirao.
Svih 180 putnika i članova posade, našlo se odjednom u
paralelnom svijetu!
U razdoblju od nekoliko dana do nekoliko tjedana prije 21. listopada
1966. godine, na desetke ljudi i djece imalo je isti košmaran san: veliko brdo
se urušava na seosku školu prepunu djece, čiji su ih krici i plač obično budili
iz snova! Spavači su bili stari od 10 do 73 godine. Posljednja,
koja je svojim roditeljima ispričala strašan san, bila je 10-ogodišnja učenica
iz Aberfana u Walesu. Sanjala je kako je krenula u školu, ali zgrade tamo
više nije bilo. Umjesto nje tamo se nalazila masa crne zemlje! Otišla je u
školu i više se nije vratila svojim roditeljima. Istog jutra, zbog obilnih kiša,
koje su podrivale prazne rudarske tunele, urušilo se na selo obližnje veliko
brdo i potpuno zatrpalo školu i nekoliko kuća. U nesreći je poginulo sto
dvadeset sedam učenika i šesnaest odraslih osoba.
Tjedan dana kasnije, u Londonskom listu »Irving Standard« pojavio se čudan
oglas. Liječnik John Barker, Londonski psihijatar, molio je sve one koji su
imali snove ili predosjećanja u svezi tragedije u Aberfanu, da mu se jave.
Pristiglo je 60-ak pisama, a njihov je sadržaj bio zapanjujuće sličan.
Kao da su se svi ti dopisnici širom Engleske dogovorili da pišu o jednom
istom snu i kao da je svim tim ljudima i djeci bila od nekuda odaslana ista
mentalna »slika« tragedije, kao da im je neka vrsta »mentalnog odašiljača«
smještena negdje u svemiru emitirala trenutke tragedije. Ovu čudnu emisiju
mentalnih valova, primili su samo pojedinci, koji su imali prirođene sposobnosti
»prihvaćanja« tih poruka. Ostali milioni spavača nisu o tome imali
pojma!
Od koga ili od čega bi ovakve poruke mogle doći do tih spavača »prijemnika
«, liječnik Barker nije komentirao. Kao niti tisuće drugih znanstvenika
širom svijeta, niti on nema pojma odakle bi i zašto ovi »valovi
budućnosti« mogli doći. Hoće li to ostati jedna od mnogih misterija života?
Niti govora, tvrde znanstvenici. Kao što su grom i vatra »razjašnjeni«, tako
će i ovi fenomeni biti jasni kada dođe vrijeme.
Bilo je toplo ljetno poslijepodne, kada se gospođi Wilkinson odjednom prispavalo.
Iako to nije bio njezin običaj, nenadani umor ju je toliko savladao,
da se opružila po improviziranom ležaju na terasi svoje kuće. Ubrzo je usnula
čudan i uznemirujući san. Čula je u snu snažno kucanje na vratima svoje
kuće, pred kojom je stajala jedna nepoznata žena. Ispričala joj je, uzbuđenim
glasom, da je njezin suprug, gospodin Wilkinson, upravo pao sa skele na
kojoj je radio i da je teško povrijeđen, te ju želi odmah vidjeti!
Gospoda Wilkenson se od straha i od uzbuđenja probudila i ustanovila
da je točno 3 sata i 12 minuta. Iako su živjeli razdvojeno i planirali
skori razvod, Winne Wilkinson je odmah pozvala gradevisnku kompaniju u
kojoj je njezin suprug radio. Tamo su je umirili, rekavši kako je sve u redu i
da se ništa nije dogodilo. Dogodilo se, na žalost, slijedećeg dana. Točno u 3
sata i 12 minuta, velika skela, na kojoj je njezin suprug radio nenadano
se srušila i on je izdahnuo na putu za bolnicu! WinnieWilkinson je ponovila
svoju čudnu priču i u policiji, a potvrdila ju je i kompanija, koju je prethodnog
dana zvala i raspitivala se o nesreći.
Iako u većini slučajeva o sličnim katastrofama izvještavaju poglavito bliski
rođaci unesrećenih, ovaj je put nesreću primjetila neka potpuno »slučajna
prolaznica« iz paralelnog svijeta! Tako kažu zagovornici ove teorije, a i neki
ozbiljni parapsiholozi. Mi ćemo o ovim fenomenima još kasnije govoriti, a
do tada pogledajmo još nekoliko slučajeva predviđanja budućnosti kroz snove.
Post je objavljen 19.09.2010. u 19:51 sati.