sjećanja vračaju stare dane. ali danas se nemože vratit vrijeme u nazat. nikad se nije ni moglo. u srcima našim ostaje svijet. one riječi koje su nam život značile. a danas kao da zanemarujemo sve što nam se kaže. živimo u vrijeme gdje pamet mora biti velika. gdje novac čini čuda. gdje si nitko i ništa ako nisi lijep/lijepa. danas si propali slučaj ako nisi netko i nešto u svome društvu. zato živim svoj život. ne ističem se nekim glupavim stvarima. ne radim ono što me ne zanima. nisam još jedna od onih koje društvo navodi na zlo i gluposti. ako nešto želim imat ću to ako će bit moguće to dobit. makar se nadamo nemogućem ipak mislimo da će se to ostvarit. još smo djeca koja uče. učimo ali česo mislimo da nam to ne treba. svako novo znanje dobro dođe. svako novo iskušenje je još jedan napredak. ali danas smo sve više lijeni. odbijamo pomoć makar nam treba. ali znamo da činimo za sebe najbolje. ili ipak ne. možda smo trebali prihvatit tu pomoć koja nam se pružala. možda onda nebi napravili pogrešku. no život ide dalje svojim usporenim putem. često ljudi krivo shvaćaju tuđe odgovore. često nalazimo ljude koji su nam slični. ali ne treba svima vjerovat. ima ljudi koji se prave da su prijatelji. iskušali smo više manje svi to. sigurna sam da znate taj osjećaj kad možete nekome vjerovat, a taj netko vam okrene leđa i ostavi nas cjedilu.
Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan
koga da pitam, brate
ko če mi dat' odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore
Post je objavljen 19.09.2010. u 18:13 sati.