Pišem ti nakon dugo vremena...Nemam hrabrosti reći ti sve u lice,pa sam našla kutak svoga svemira gdje mogu biti ja bez bez straha od tuđih kritika. Jedna mudra osoba rekla mi je: "Ako ne možeš zadržati svoje tajne za sebe,kako možeš očekivati da će ih neko drugi uspjeti zadržati...?" Slažem se s time,pa da ne umaram meni drage osobe sa svojim unutarnjim raskolom,ispovjedam svoju dušu pomoću pisanja...
tko želi neka čita,tko ne želi neka me ne čita. U životu se događaju mnogi preokreti,ja sam ove godine postala studentica i osjećam se kao Alisa u zemlji čudesa. Dogodilo se to čovijeku koji misli da sve zna,a onda sazna da ništa ne znam...valjda odrastam,samo se nadam da ne oglupljujem. Pisanje je moja stras,moja ljubav,moj lijek za sve,kažu da je poezija prostitucija duše...ja sad prostituiram vlastitu dušu,izlažem je svakome čitaocu,svakom onom tko će zastati i pročitati moj post. Nisam dugo pisala,predugo,a riječi su se u mojoj glavi počele gomilati...počele su izlaziti krive riječi u krivo vrijeme,na krivom mjestu samo zato je ih nisam napisala.Trebam ih napisati,trebam ih se riješiti, trebam ih prenjeti jedinom zahvalnom slušaocu,papiru...Ne želim da mi neko zadaje teme,ne želim da mi govore o čemu da pišem,želim samo bacati riječi iz glave koje će valjda jednom postati dovoljno dobra cijelina...
Post je objavljen 18.09.2010. u 20:56 sati.