Neki od vas imaju majku, neki imaju oca. Većina vas ima nekoga bliskog. Djevojku, mladića, sestru, brata, rođake, bake, djedove, jako dobre prijatelje.
Zamislite da jednog dana dođu s obavijesti da imaju rak. U prošlosti, takvo što značilo je smrtnu presudu. Danas je od toga uglavnom ostala zlosutna jeka, jer postoje dobre nade za izliječenje, naravno ovisno o raznim faktorima.
Normalno, reakcija bližnjega je strah, pojačana skrb za oboljelog. Većina umno zdravih ljudi će savjetovati hitan početak tretmana na onkologiji.
I onda vas osoba opet iznenadi govoreći vam da se neće liječiti u bolnici, nego da će pokušati s "nekakvim dijetama", "detoksikacijom", "molitvama Svetom Petru" (pun intended), "reikijem", "filipinskim kirurzima" i sličnim glupostima.
Što ćete učiniti?
Normalna reakcija je očajnički bijes. Kako i zašto, nije važno, nije tema mog pisanja. Očajnički bijes, koji će vas natjerati na žestoku svađu.
Prije nepunih mjesec dana osvanuo je jedan post na Forum.hr-u, na ozloglašenom podforumu Alternativa, na threadu o liječenju karcinoma:
SIMONCINI
Veliki pozdrav svima,
Ja sam nova na forumu. Iako sam pročitala gotovo sve vaše postove, do sada se nisam imala potrebe javljati.
Imam rak dojke i već godinu i pol dana se pokušavam izliječiti i to prirodnim putem. U godini dana sam odgladovala sam 2 puta po 50 dana (po Breuss-u), promjenila kompletno svu prehranu, već više od 3 mjeseca na potpuno sirovoj prehrani (ugljikohidrati i proteini – gotovo nula).
Imala sam velikih uspjeha, ali i neuspjeha i sada mi se opet pogoršalo.
Sada sam pred zidom i zaista ne znam više što da radim. Jer sam napravila sve što je u mojoj moći, a rezultata nema.
Nikada nisam bila operirana niti na kemoterpijama i zračenjima, jer u taj užas naprosto ne vjerujem.
Jako sam zainteresirana za liječenje kod dr. Simoncinija, ali na žalost nikoga ne znam tko je bio kod njega i izliječio se.
MOLIM vas - ako itko ima IKAKVIH INFORMACIJA ili zna nekoga tko je bio kod njega da mi se javi što prije, jer je zaista HITNO.
Hvala
Jedan forumaš joj je kratko i jasno rekao: "Glupačo."
Ostala ignorantna ljigotina koja plazi tim podforumom ju je podržala tipičnom "medicina je zavjera" spikom i napadala nešto sitno pametnih ljudi koji su je dobrodušno savjetovali da ne odgađa ispravnu terapiju.
Evo tipičan odgovor:
Jedna mlada cura je bila tu na temi,koju je liječio Simoncini u Rijeci ako se ne varam u suradnji s liječnikom ; isto tako neznam koliko je to prirodno i alternativno, jer se terapija sodom bikarbonom daje uz kemoterapiju (ovo me šokiralo) .
Inače cura se obećala javiti i trebala je biti ,rekla u novinama i na tv-u,ako uspije experiment. Nije se više nikad javila ...:(
Ja ti preporučujem liječenje GNM-om ,pogotovo što si odbila konvencionalno liječenje koje usporava proces izlječenja. Dr koji radi po toj medicini je vrlo iskren i sućutan, on ti može reći kolike su šanse i što možeš očekivati..
Inače, savjetovati nekome da se ne liječi je u pravnoj domeni i onaj tko to kaže može snositi kaznene posljedice.
A tko je uopće taj Simoncini? Šarlatan koji tvrdi da liječi rak sodom bikarbonom (natrijev hidrogenkarbonat, NaHCO3). Čovjek tvrdi da je rak gljivica, i to Candida albicans.
Za vas koji slučajno niste znali, rak nastaje kada se normalne tjelesne stanice poremete i krenu brzo dijeliti, pa stvore tkivo koje crpi tjelesne nutrijente i stvara cijeli spektar različitih problema, a na kraju smrt oboljelog.
Rak je tjelesnog porijekla. Nije strano tijelo. Rak nije gljivica i to nije "moguće točno mišljenje", nego činjenica, kao što je činjenica da prehladu izazivaju virusi, a karijes bakterije. Rak doduše može izazvati neki virus, ali rak nije virus. To su tjelesne stanice koje su se otele kontroli.
Rakova ima velik broj vrsta, razlikuju se svojim internim svojstvima i različitim načinima progresije, a medicinski se liječe različitim pristupima. Zbog toga i ne može postojati "lijek protiv raka". Rak nije jedna bolest, nego ime za skupinu sličnih oboljenja.
Simoncini, koji se povlačio po sudu i izgubio licencu za medicinski rad 2003. godine, živi u Rimu i već 15 godina djeluje u svojoj opskurnoj branši. Samoprozvani je specijalist za dijabetes i metaboličke bolesti.
2006. godine je proglašen krivim za prevaru i wrongful death, što je, pretpostavljam, nešto poput ubojstva iz nemara. Sudjelovanje u izazivanju smrti nemarom, možda je tako bolje reći.
To ga nije spriječilo da i dalje provodi svoje prevare u drugim državama (primjerice Nizozemskoj), a na osudu se žalio. Izgleda da svježih podataka online nema.
Simoncini tvrdi da liječi rak injekcijama i infuzijama sodom bikarbonom. Posve besmisleno, jer soda bikarbona ne djeluje na rak. Ono što čini jest to da natrpava tijelo natrijevim kationima, zbog čega tijelo osmotski srče vodu. Više tekućine u elastičnim žilama - viši krvni tlak. Ista stvar kao kod prekomjernog unosa soli, tj. natrijevog klorida, što oboljeli od povišenog krvnog tlaka i bubrežni bolesnici jako dobro znaju.
Intravenozno ubacivanje viška natrijevih kationa samo tjera tijelo na pojačan režim njihovog izbacivanja. Bubrezima se to nimalo ne sviđa.
Hidrogenkarbonatni anioni, s druge strane, djeluju na puferski sustav krvi, zaslužan za regulaciju pH. Taj puferski sustav je izuzetno osjetljiv i strogo održava potrebne razine vodikovih iona (nositelja kiselosti) u krvi.
Nema niti jednog, ama baš ikakvog dokaza da natrpavanje s NaHCO3 može pomoći liječenju raka, a pregršt je dokaza i bjelodana činjenica da diže krvni tlak te smeta bubrezima i krvi.
Raspravu možete pratiti na 21. stranici threada još neko vrijeme... dok bude mogla pisati.
Bijesni ste?
Da, ali to je njen izbor na koji ima pravo. Imbecilan, ali izbor. To što bih je osobno zavezao za krevet davno prije, dok je rak bio operabilan, moja je stvar. Još luđe od svega je što se radi o karcinomu dojke, koji se lako dijagnosticira i šansa za izlječenje je općenito visoka. Civilizacijski standard se dapače može i ocijeniti promatrajući koliko država vodi brige o redovnim pregledima i ranoj dijagnostici.
Neki ljudi su svoja iskustva s karcinomom i opisali online zajednici.
Preporučam pročitati, posebno ako ste podložni alternativnim pizdarijama. Možda vas natjera na razmišljanje, kad već ništa nije.
Zanimljivo je kako kaže da je imala "velikih uspjeha". Kako ona mjeri uspjeh? Ne ide kod liječnika... zar ima mamograf u sobi? Ne. Mjeri ga "dobrim osjećanjem", koje je kod kroničnih bolesnika vrlo varijabilno i podložno sugestiji. Dok bolest izjeda tijelo, izmjenjuju se razne psihološke faze, što je jako dobro opisano i poznato. Posebno veliki skokovi i padovi raspoloženja, čak do razine euforije i depresije, su kod bolesnika koji su u raljama "iscjelitelja" koji mogu biti nevjerojatno opasni.
Nadalje, žena iz prehrane pokušava izbaciti proteine i ugljikohidrate. Čime će se onda tijelo braniti? Oduzela mu je građevni materijal.
U zadnjem stadiju, kada ne bude mogla izdržati od bolova, kad joj rak metastazira limfnim čvorovima posvuda po tijelu (ako već nije, što je vrlo vjerojatno s obzirom da se tuži na pogoršanje stanja nakon godinu i pol odgađanja), učinit će ono što i svi takvi zabludjeli ljudi. Otići će kod pravog liječnika koji će se uhvatiti za glavu i staviti je ili na visoke doze kemoterapeutika i snažnu radioterapiju ili će je, ako je zbilja prekasno, jednostavno staviti na sedative i analgetike i poslati kući.
Da umre.
A kad umre, vjerojatno ćemo čuti vjekovima istu mantru zabludjelih: "Kriva je medicina, NIJE JU SPASILA!"