hoću da ti ispričam kako po mojoj sobi trče patuljci sa šarenim kapama preko svjetla i sjena uspinju se i silaze zidovima sa plafona pod tepihe kao da je besmjernost posve prirodna stvar pregrade mojih prostora drže mi vrijeme na okupu na policama pod prašinom na vidjelu ogoljenost tamo gdje nitko ne gleda patuljci trče sa šarenim kapama kao da se bojama igraju na stepenicama sivila odsmjehuju ponorima do parketa u pravim kutevima jutra odjekujem željom da ti ispričam kako osjećam trzaje života kao valove na sredini oceana i kako su životinje već davno napustile obalu
ali neprestano biram da živim umjesto, i sve manje tražim riječi kojim bih zaustavljala neminovno da ti objasnim
što sam ono točno željela reći o patuljcima.
oprosti.
n'importe quoi.
Post je objavljen 18.09.2010. u 01:52 sati.