JA: tnx...
i ti znaš i to da sam i ja uvijek tu negdje oko tvojih riječi...
ipak smo mi dva stara ratna druga.
ON: dva ratna druga, to zvuči tako optimistički!
naime, obično je to relacija preživjeli.
preživjela.
feniksi se ne ispričavaju.
CITAT: A ovo dolje je gola slika koju nikad nisam snimila
crno-bijela... lijepa slika
na kojoj se dobro vidi moj dugi konjski rep
koji završava u nečijoj ruci...
....
kada osjetim da je došlo vrijeme za odrezati kosu
pogotovo jer mi kratko uistinu najbolje stoji...
kada shvatim da je stasalo i vrijeme za iskoračiti iz nostalgija,
iako su nostalgije uvijek sigurnije i tople...
kada shvatim da si mogu oprostiti,
jer si u stvari i ne zamjeram puno...
i da si mogu vjerovati iako sam mislila da sam se izdala
... kad mi najednom postane potpuno jasno da se istina o filmu
ne čita iz tlocrta sale za projekcije
i kada prestanem vjerovati da je potrebno pročitati do kraja
sva poglavlja meni teško razumljive knjige,
jer više ni ne želim da je do kraja shvatim
kad je odložim nepročitanu kraj uzglavlja
i samo ofrlje označim stranicu...
... kada život od mene traži da počnem iz početka
drugu tešku knjigu,
a ja shvatim da strah...
...otvara vrata hrabrosti.
Kad ponovno krenem listati život...
gladna priče i zapleta,
žedna mirisa stranica po kojima se on piše...
žedna...
gladna...
... kad ponovno krenem listati život
... u šuštanju njegovih listova
opet prepoznajem zaboravljenu