Za točno četiri tjedna sam doma. I spavam u svom krevetu. Od svega, najviše mi to fali.
Moje cimerice nisu loše cure. Bugarke. Ali me svejedno znaju iznervirati do bola. Neuredne su. Izlaze iz tuša mokre i sve kaplje oko njih... Pod se smoči, pun kose, ogledalo je zamagljeno, umivaonik pun, pa, svega... Nije ni to najgore. Kad imaju, da se lijepo izrazim, ženske probleme, sve otpatke bacaju u koš. A da ih prethodno ne zamotaju. Neki dan sam skoro povraćala kad sam vidla da se čitav koš crveni. Ne da je odvratno, nego... Zanima me samo jel to i doma rade.
Kako sam osim toga? Umorno. Evo stvarno, ruku na srce, umorna sam. Skoro tri mjeseca duplih, nekad i trostrukih smjena, umorna sam. Ali zanimljiva je to stvar. Gotovo cijelo ljeto, alarm zvoni u 5.05, 5.30, 6.05 - kako kad. I ja se dižem. Nekad malo progunđam, nekad sjedim na wc školjci i mislim kak bi mogla iste sekunde opet zaspati u tom položaju. Ali se dižem. Zadnjih tjedana se budim u 5.30, umijem se, operem zube, navučem kratke hlače i majicu i u 6 sam na poslu. Ni ne pomišljam da, ne znam, nazovem da sam bolesna, da se ne pojavim... Jednostavno radim. Iako liježem u ponoć, nekad malo ranije, nekad malo kasnije, odradila sam svaku svoju smjenu bez pogovora. Naradila sam se ovo ljeto ko crnac. Stvarno jesam. I s te strane jedva čekam da dođem doma.
A s druge strane, falit će mi moji ljudi s oba posla. Najviše moji coffee shop ljudi. Za Matta slobodno mogu reći da mi je postao jedan od najboljih prijatelja. Zna moju priču, ja znam njegovu. Družimo se izvan posla, redovito me posjećuje na drugom poslu, jadamo se jedan drugom, nasmijavamo jedno drugog... Melissa se trudi oko mene više nego neki moji prijatelji doma. Vodi me u šoping, vodi me na suši, ovaj petak idemo na utakmicu Philliesa (bejzbol) za moj rođendan... Ariel me sluša kad mi to treba. Dijelimo smisao za humor, iako je mlađa skoro 7 godina od mene, prilično je zrela... I obećala mi je ispeći divovski muffin za rođendan... Kyle i Zach... Ah. Njihova imitacija Arniea je fantastična, nasmijavaju me i dragi su mi kao da su mi mlađa braća. Jao, falit će mi.
I ljudi iz Jacksona također... Iako su moji najdraži ljudi tamo već otišli, ima ih još pojedinaca koji će mi falit. Kim, koja mi onako potajno šapne da sam ja njezina najdraža hostesa i iznenadi me poklonom kad je NJOJ rođendan... Veli, koja ima izjave da se popišam od smijeha... Alfonso, koji mi kupi plišanog Elma i nosi ružu na posao samo zato jer me se sjetio... I Josh, jedan od onih koji su već otišli, ali koji mi je uvijek pravio društvo na hostess standu, proizvodio najsmješnije zvukove, pokazao razne talente, nasmijavao me... E on je jedan od onih u koje bi se zaljubila bez problema.
I sad kad sam to tako sročila, baš će biti grozno otići doma. I ostaviti sve te ljude tu. Jer nekako kao da doma nema takvih ljudi kojima sam toliko draga.
Post je objavljen 16.09.2010. u 04:54 sati.