Stala plačuć tužna Mati,
Gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Dušom njenom razboljenom,
Rastuženom, ražaljenom
Prolazio mač je ljut.
O koliko ucviljena
Bješe ona uzvišena
Majka Sina jedinog.
Bol bolova sve to ljući
Blaga Majka gledajući
Muke slavnog Čeda svog.
Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
U tjeskobi tolikoj?
Tko protužit neće s čistom,
Kada vidi gdje za Kristom
Razdire se srce njoj?
Zarad grijeha svoga puka
Gleda njega usred muka
I gdje bičem bijen bî.
Gleda svoga milog Sina,
Ostavljenog sred gorčina,
Gdje se s dušom podijeli.
Vrelo milja, slatka Mati,
Bol mi gorku osjećati
Daj, da s tobom procvilim.
Neka ljubav srca moga
Gori sveđ za Krista Boga,
Da mu u svem omilim.
Neka dođu i na mene
Patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
Daj mi s tobom suze livat
Raspetoga oplakivat,
Dok na svijetu budem ja.
U tvom društvu uz križ stati
S tobom jade jadovati
Želja mi je jedina.
Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.
Kad mi zemlja tijelo primi,
Dušu onda uzmi ti mi
U nebeski blažen dvor.
Post je objavljen 15.09.2010. u 20:58 sati.