Morate svojoj voljenoj osobi, koja izmiče iz vaših ruku reći nešto toliko snažno što će je pokolebati u odluci da ode od vas.
Toliko snažno da će zaboraviti sve vaše grijehe i skočiti vam u zagrljaj kao onih dana kad ste bili sretni i zaljubljeni.
Postoji li nešto toliko snažno?
Volim te?
Mah, to su samo dvije riječi, ali prije svega riječi, koje nakon prvog izlaska iz vaših ustiju kasnije izlaze poput... Ma, najbolje je usporediti ''volim te'' s djevičanstvom. Boli prije nego izađe, koleba se, a onda odjednom sve ide kao podmazano.
Mora to biti snažnije, snažnije!
Scena je naravno kiša, grad, prolaze automobili... Noć, noć ne smijemo izostaviti! Nemate kišobrane, mokri ste do kože, a ona nabraja sve što ste zgriješili, objašnjava zašto će vas napustiti. Ali zapravo u to uvjerava sebe i čeka, čeka da iz vaših razdjevičenih ustiju izleti nešto toliko snažno i veliko što bi je u mahu bacilo na koljena, rasplinulo sve crne misli uveličale vas u njenim žednim očima. Žednima za posebnošću.
Možete se skinuti na kiši, ali to radite i na utakmicama, to radite dok ste pijani. Možete vikati cijelom svijetu da je volite najviše, ali to također vičete Dinamu, a i prijatelju dok ste pijani. Mora to biti spoj svega.
Posebnost, uhvatiti trenutak, ona se sprema otići, stoji mokra poput miša, a okupacija ste joj vi. Viče, dere se, između redaka traži ono nešto, a vi je gledate, shvaćate da je to ona koju želite poljubiti ujutro, koju želite poljubiti navečer. Poljubiti.
To je to. Pogledajte je i izbacite to iz sebe.
- Šuti.
Zagrlite ju najsnažnije ikad i poljubite.
Post je objavljen 15.09.2010. u 18:18 sati.