U prvom dijelu sam pokušao objasniti zašto imamo na djelu klasnu borbu, a ovdje bih opisao i par primjera zašto je kao takvu moramo shvatiti.
Poljoprivreda
U tijeku je proces uništavanja malih gospodarstava i posjeda te stvaranja velikih posjeda u vlasništvu tvrtki ili samostalnih poljodjelaca. Poljoprivrednici koji okrupnjivanjem opstaju, toliko su ovisni o bankama, otkupljivačima njihovih proizvoda i troškovima repromaterijala, o subvecijama države da su potpuno izgubili svoju neovisnost. Postaju sluge na vlastitj zemlji dok su pravi gazde pripadnici političke i ekonomske elite. Ostali seljaci će postati tek najamna snaga na plantažama i drugim veleposjedima, ako i to.
Pravo na grad
Varšavska, golf tereni na Srđu i druga pitanja oko kojih postoji nezadovoljstvo građana nisu tek bezvezne pobune i produkt antipoduzetničke klime, hrvatskog jala i zaštitara drveća i "štakornjaka". To je pobuna jer se gradovi i ukupni prostor podređuju utjecaju i volji naših elita i njihova kapitala. Grad u dugovima, s mnoštvo problema u javnoj infrastruktri i prenatrpanim vrtićima troši 20 milijuna kuna za gradnju ulaza u privatnu garažu.
Urbanistički planovi se rade po volji vlasnika kapitala, a ne prema potrebama stanovnika. Također promjene u GUP-ovima određuju političke i gospodarske elite a ne građani.
Prava žena
Prava žena poput prava na pristup obrazovanju, sudjelovanju u izvršnoj vlasti i upravljačkim tijelima, prava na samostalno odlučivanja o vlastitij sudbini ne koriste puno ako se ta prava u stvarnosti ne mogu ostvariti zbog položaja u društvu i nečijeg siromaštva. U zemlji gdje velika većina žena (i muškaraca) nema pristup gore navedenome zbog položaja u društvu, pripadnosti klasi osiromašenih i obespravljenih i ova birba mora biti klasna borba. Tako i ta borba mora biti klasno osvještena.
Privatizacija
Privatizacija je najočitiji primjer klasne borbe u kojoj elite preuzmaju sve veću moć u zemlji i dolaze u posjed njenih bogatstava. Kontroliranjem kapitala i sve većom mogućnošću utjecanja na odluke političara uski sloj bogataša postaje gazda u zemlji. I taj sloj odlučuje o sudbini svih stanovnika iste.
Manjinske grupe.
I manjinske grupe moraju osijestiti da je i njihova birba bez klasne borbe, slabog učinka. Razne etničke i vjerske manjine, subkulturne skupne moraju voditi računa o tome.
U vrijeme kriza i rastućeg siromaštvaljudi taže sigurnost, povlače se u sebe i svoje male zajednice. Sve strano, vanjsko i drukčije shvaćaju kao prijetnju. Postoji strah od novoga jer misle da bi to moglo još više otežati njihov položaj.
Iako tekve stvari rezultiraju pojavom mržnja i netrpeljivosti i koje često nastaju među potlačenima i osiromašenjima, elite to koriste kako bi skrenule pažnju sa sebe i našle žrtvenog jarca narodu . Jarca koji će platiti za sve njihove nevolje i nad kojim će se iživljavati ljudi skaljujući na njima svoj bijes i frustracije.
To je i upozorenje svima nama da ne tražio krivce u na pogrešnom mjestu.
Post je objavljen 15.09.2010. u 16:16 sati.