Pregled posta

Anej Sam: profinjeno umijeće čitanja

Anej Sam je osoba koja toliko voli i cijeni knjige da to gotovo naginje fetišizmu, međutim ipak nije toliko zastranio jer pravi oštru razliku između dobrih i loših knjiga. Loša knjiga može biti bog zna koliko luksuzna, šarena i dobro dizajnirana, a da mu ne znači ništa, dok dobra može biti bilo koliko stara, ofucana, oštećena, pokupljena sa smetišta, a da mu je vrlo dragocjena. Kad sadržaj smatra vrijednim rado bi i da je knjiga kao predmet takva da može taj sadržaj što trajnije sačuvati, da se što ugodnije može čitati, pa da u cjelini što ljepše izgleda. Trebali bi vidjeti knjige koje je izdao u Sloveniji! Na ničemu nije štedio i jedna izgleda bolje od druge, i estetski i po solidnosti izrade. Anej nastoji raditi knjige trajne vrijednosti, one koje se neće odbaciti nakon jednog prelistavanja, kojima ćemo se iznova vraćati i koje će izdržati mnoga prelistavanja i fizički dugo potrajati. Naposljetku i „Kamo sutra“ je takva knjiga, posljednja u tom nizu.

Kako i ja volim knjige, nisam mogao ostati ravnodušan na to koliko i kakvih je hvalospjeva u „Kamo sutra“ Anej uputio knjigama kao takvima, te čitanju kao jednoj od vrhunskih ljudskih aktivnosti. I zamislite sad kad takav čovjek naleti na „Golu istinu“ i pomno je pročita! Tako ju je očerupao da od „Gole istine“ nije ostalo ni G na I i potpuno ju je ogolio.

Na primjer, Anej obilno citira „Golu istinu“ da se ne bi pomislilo da izmišlja. U jednoj epizodi autorica priča kako joj se otac jednom nenadano pojavio s ljubavnicom, uspješnom poslovnom ženom iz Slovenije, jer im je zatrebalo prenoćište pa su se uvalili u stan njezine majke. Autorica, još djevojčica, prišunjala se do vrata sobe u kojoj su se zatvorili i čula da su pričali o njoj.

Kako bešćutno od oca da se s ljubavnicom uopće pojavio na vratima žene s kojom je imao dijete, zar ne? Mnogi čitatelji „Gole istine“ mora da su bili zgroženi njegovim moralnim likom.

Da bi opovrgao tu priču Anej se ne poziva na nikakve druge dokaze osim same te priče koju je autorica ničim izazvana ispričala. Još da je navela kako se uspješnoj poslovnoj ženi pokvario auto, a po noći nisu mogli naći mehaničara, te da su ih neposredno prije okrali pa su ostali bez novaca i kreditnih kartica i da se sve događalo kad se Anej tek preselio u Sloveniju pa još nije govorio slovenski, hajde de. Ovako, kakva je to uspješna poslovna žena koja si ne može priuštiti hotel bilo gdje da se nađe, nego je prisiljena kucati na vrata žene s kojom njezin ljubavnik ima dijete? Zatim, što će joj uopće prenoćište kad do Slovenije treba samo pola sata vožnje? Ljubavni par nema drugog posla preko noći nego raspravljati o bistrini prelijepog djeteta! I - pazite sad! - dvoje ljudi iz Slovenije u intimi razgovaraju hrvatski kako bi ih dijete za koje ne znaju da je s druge strane vrata moglo razumjeti.

Bilo bi terapeutski natjerati onih stotinjak tisuća ljudi koji su pročitali „Golu istinu“ da pročitaju i „Kamo sutra“ kako bi vidjeli što su uopće kao prvo pročitali.

Nastranu Anejevo deklarativno hvaljenje čitanja i dobrih knjiga. U krajnjoj liniji, onima koji ga ne poznaju to može izgledati i kao frazetine. Ono što se ne može fingirati je profinjeno umijeće čitanja koje je Anej demonstrirao, nešto što se ne može steći ako se ne pročita gomila dobrih knjiga. „Kamo sutra“ se može gledati i kao priručnik kako treba čitati, ne samo „Golu istinu“ nego i bilo što drugo. Čitanje je besmisleno bez razmišljanja i razumijevanja, bez toga je puko traćenje vremena pri kojemu je svejedno čitamo li djelo vrhunske književnosti ili bilo kakvo literarno smeće. Stoga čitanje zahtijeva i razvijanje kriterija što je dobro, a što nije, i nemoguće je kvalitetno čitati a da se kvalitetno ne misli.

Naposljetku je sve izneseno u „Kamo sutra“ nevažno samo po sebi, onaj nivo priče koji će nekima izazvati navalu senzacionalističkih slina tek je potka na kojoj se tka poema istinskom, smislenom čitanju i izgradnji produhovljene ličnosti.

----------------------------

Promocija knjige „Kamo sutra“ održana je15. rujna u 19 sati u čitaonici i knjižnici „Bogdan Ogrizović“, kojom prilikom se mogla nabaviti i knjiga s popustom.






Post je objavljen 15.09.2010. u 10:19 sati.