Marketing
Sezonci:)
Bliži se kraj. Počeli smo govoriti da smo kao u komuni. Gotovo 5 mjeseci suživota s 3 kolegice, radnice, prijateljice, prošao je brže nego sam očekivala. Pet mjeseci posla, 5 mjeseci zgoda i nezgoda. Bilo je tu svega. No ne, još je rano za zaključak, još sam tu, možda se priča nastavi.
Uglavnom, 5 mjeseci sam se socijalizirala s 3 osobe, ok, ajmo reći s dvije odlično, a s trećom ne toliko baš, tek toliko da ne bude sve idilično. Još uvijek se čudim kako smo se našle. Generacijski smo različite ali smo se savršeno slagale. Zajedno smo dijelile prostor gdje spavamo, jedemo, radimo, sezonski posao koji bi se mogao prebaciti i na zimu, ali vidjet ćemo još. Zanimljiv je taj suživot. Više no ikada sam se družila s pojedincima, manje no ikada provodila vrijeme u sobi, samo bih prespavala, a nekada ni to. Zajedno smo i danju i noću, zajedno jedemo, zajedno upravo gledaju sapunicu, sama pišem blog
. Neke stvari se ipak ne mijenjaju. Da, rano je za zaključak kao što rekoh...
Moram priznati da mi je ovo lijepo iskustvo. Puno pozitivnog ću izvući iz svega ovoga, ali nevezano za posao najviše se i dalje čudim tome kako smo se dobro slagale sve ovo vrijeme. Zajedno smo dijelile većinu toga, od klope do posla i sve je uglavnom štimalo. Čudim se sama sebi koliko sam se socijalizirala zadnjih mjeseci, no i dalje stoji to da se ne možemo sa svima naći pa eto, kako mi je s nekima bilo super tako s drugima malo manje, no to je tako. I ovo je bio veliki napredak za mene.
I još jedna stvar, kad je jedna nervozna, sve smo nervozne, negativna energija prelazi s jedne na drugu ali kako smo tu negdje najbolje se maknuti jedna od druge dok nas ne prođe, a onda opet sve štima. Toliko smjeha je bilo, toliko legendarnih izreka da je to trebalo zapisivati, ali kad je tako dobro ne razmišljate o tome već vrijeme samo juri kraj nas i svaki dan je drugačiji, svaki poseban na svoj način. Sezonski rad, početak mog radnog života uopće nije tako loš, dapače, idealan početak radnog vijeka. Ali ne, ne bih tako 50 godina koliko nam predviđaju radni staž. Ups, ne bum dalje, tako da ne pišem kako želim van države. Živjeli!!!
Čeka me piva u dnevnom dok ove gledaju 1001 noć, 1001 noć, ma ovdje je 151 dan, tako nešto... Snimit ćemo mi svoju sapunicu, ako već nismo...
Post je objavljen 14.09.2010. u 21:15 sati.